Draga braćo i sestre.
Nalazimo se u petnaestom danu mubarek Ramazana, u trećini Božijeg oprosta. Iskreno se nadam da smo, ovog mubarek mjeseca Ramazana osjetili jednu posebnu slast ibadetaa u njemu, posebno slast porodičnih iftara, namaza, teravih namaza, učenja Kur'ana itd.
Pred nama je hefta mubarek ramazana u kojoj obolježavamo dva značajna događaja u posvjesti muslimana. Događaji koji nas uče da je naša zajednica, naš džemat druga naša porodica, a Mekka (Kaba) jedini pravac okretanja našeg lica. Također nas uče da mubarek Ramazan nije samo mjesec posta i ibadeta. On je i mjesec pobjede. Prije svega, pobjede nad samim sobom, a onda nad svim drugim.
Prvi događaj se desio druge godine po hidžri, nakon trinaestogodišnje borbe u savladavanja najtežih prepreka i iskušenja, podnošenja tortura i poniženja, trogodišnje izolacije, napuštanje Mekke (hidžre), dolazi blagodat u naredbi vjernicima da se u mubarek mjesecu Ramazanu suzdrže jela, pića i drugih dozvoljenih užitaka. Dok su vjernici bili u obaveznom postu, dolazi još jedno iskušenje, fizička borba sa onima koji su ih iz njihovh domova protjerali.
Poslanik s.a.v.s. i vjernici su bili sedamnaesti dan u postu kada su se, kao malobrojni i slabije naoružani borili protiv brojnijih i bolje opremljenih mušrika. Uzvišeni Gospodar nam kaže: Allah vas je pomogao na Bedru, kada ste bili malobrojni – zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni. (Alu Ibran, 123)
U ovoj, drugoj godini po hidžri, možemo kazati da je Uzvišeni Gospodar vjernicima podario dvije blagodati (slasti) : slast Ramazana i slast prve pobjede. Što znači da vjernik, postač je sigurno na dobitku, jer za vrijeme mubarek Ramazan osjeti (doživi) više slasti ; slast ibadeta, slast pobjede nad samim sobom, slast džemata, itd. a posebno ovog mubarek ramazana i slast svoga doma, svoje porodice. Tako da je vjernik uvijek na dobitku.
Draga braćo i sestre.
Do ovih bereketa (slasti), do ovih pobjeda se nije moglo doći, dok nije došlo do pobjede na polju ljudske duše i na polju stvarnog života. Kada se nefs (strasti) oslobodi sebe, od svojih želja i svojih strasti, od svojih prljavština i svojih mržnji, od svojih okova i svojih lanaca, kada požuri u okrilje Allahove milosti i oprosta, onda on postaje oslobođen svih tereta i omči, kako veli Sejjid Kutb, dolazi do pobjede: stvarne pobjede! Do stvarne pobjede se dolazi u mjesecu oprosta, milosti i dobročinstva, u mjesecu u kome se duša oslobađa svih okova, a tijelo džehennemske vatre.
Za borbu na Bedru se trebalo pripremiti i preduzeti sve neophodne mjere. S obzirom da je u svojim redovima imao i ensarije (stanovnike Medine) i muhadžire (doseljenike iz Mekke), a u redovima mušrika su bili Mekkanci i okolna plemena privržena mušricima. Poslanik s.a.v.s. je pripreme i mjesto borbe odredio u dogovoru sa ashabima. Ipak mu je bilo važno mišljenje i stav ensarija. Ispred ensarija, kao njihov zapovjednik Sa’d b. Mu’aza, r.a, kazao je: Allahov Poslaniče, obavezali smo se da ćemo te slušati i pokorni ti biti! Kuda god želiš ti kreni, mi ćemo s tobom! Tako mi onogo koji te je s Istinom poslao, kada bi nas preko mora poveo, mi bismo za tobom krenuuli i niko od nas ne bi izostao… Povedi nas uz Allahov blagoslov!!!
A Uzvišeni Gospodar, u suri En-Enfal kaže: „Pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku.“ (46) „O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu u ono što će vam život dati.“ (24)
Niko od ashaba, bilo ensarija ili muhadžira nije otkazao poslušnost, niti je učinio izdaju i nij rekao Muhammedu, a.s., kao što je kazao Musau njegov narod: „ O Musa,’ – rekoše oni – ‘dok god su oni u njoj mi nećemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!“ (El Maide, 24) Musaov a.s. narod se nije htijo boriti za Obećanu zemlju. A ashabima, učesnicima bitke na Bedru je Uzvišeni Gospodar oprostio predhodne i buduće grijehe.
Pored svegih priprema i kazanih riječe ensarija, Poslanik s.a.v.s. je tu večer, uoči bitke proveo u ibadetu. U dovi je kazao sljedeće : Gospodaru, podari mi ono što si mi obećao! Ako ova skupina koja pripada islamu bude uništena, neće se Tebi više robovati na Zemlji!
Poruka Bedra : sabur (strpljivost) je najjače oružije vjernika !
Draga braćo i sestre.
«Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu; da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom učinio, da bi te na pravi put uputio; i da bi te Allah pobjedonosnom pomoći pomogao.On uliva smirenost u srca vjernika da bi još više učvrstili vjerovanje koje imaju – a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je.» (El-Feth1-4)
Osme godine po hidžri, 21. Mubarek ramazana dogodio se « Feth » oslobođenje Mekke. Poslanik s.a.v.s. je sa 10’000 vojnika ušao u Mekku, skrušeno, pognute glave, kažu da mu je brada dodirivala sedlo. A istu tu Mekku je prije osam godina napustio u tajnosti, u društvu Ebu Bekra, sa suzama u očima, a učinio je to zbog progona njenih stanovnika. Sada kada je imao moć, on se vraća u nju ponizno, skrušeno i njene stanovnike pita : “Kurejšije, šta mislite kako ću s vama postupiti”? Kurejšije su odgovorile: “Blago i humano, jer ti si najplemenitiji brat …” Poslanik s.a.v.s. je odgovorio: “Reći ću vam kao što je Jusuf a. s. rekao svojoj braći: “Ja vas sada neću koriti, idite, vi ste slobodni”.
Poruka Fetha ; vjernik oprašta kada je u mogućnosti kazniti !
Poruka 3. Ramazanske hutbe : osnažimo i ojačajmo svoju porodicu, jer oni ostaju ovdje na ovom dijelu Dunjaluka koji smo pri-(o)svojili svojim imanom, svojim džematima i svojom Zajednicom.
15. ramazan 1441.h.g. / 08. maj 2020. godine
Jasmin-ef. Demić, glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka u Švicarskoj
”Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ – a Allah prašta i samilostan je. Reci: ‘Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!’ A ako oni glave okrenu – pa, Allah, zaista, ne voli nevjernike.” (Ali Imran, 31.-32.)
Draga braćo,
Danas ću kazati nekoliko riječi o jednom aspektu ljudskog života koji je prisutan u raznim formama i oblicima. Ta darovana sposobnost čovjekova čini život mogućim. Što čovjek više brine i njeguje tu sposobnost, kao dar Božiji, to je on uspješniji i zadovoljniji. Ukoliko je zapostavi i ne vodi pažnju o njoj, njegov život biva nesretan i neusklađen. Naime, radi se o ljubavi.
Allah s.v.t. je među nebrojeno mnogo svojih darova – darovao, čovjeku, i sposobnost da voli. Da osjeća i gaji posebnu pažnju prema nekome ili nečemu.
Postoji samo jedna prava ljubav. Onaj ko je ne otkrije i ne smatra je presudnom karakteristikom u svome životu – biva ( s obzrom da posjeduje sposobnst i ima potrebu da se za nekoga ili nešto veže) biva izgubljen u lažnim ljubavima. Svi mi znamo za izraz kada neko hoće da opiše, istinsku i pravu ljubav, ljubav bez interesa – kaže, to je platonska ljubav. Zašto? Šta to znači? Jesmo li se ikada upitali šta znači platonska ljubav?
Nezaobilazno djelo u definiranjem istinske ljubavi jeste Platonov „Fedar – O ljubavi“. Otuda imamo taj naziv.
Pored prave i istinske imamo i druge vrste ljubavi: lažne, nevjerne, ljubavi iz interesa, privremene, ljubav prema domovini, itd. Kada, u dobroj mjeri opisanu ljubav u Fedru usmjerimo prema Uzvišenom Allahu dž.š., onda smo na putu da ostvarujemo i posjedujemo stvarnu ljubav.
U nešto izmjenjenoj formi definicija platonske ljubavi s Wikipedije glasi ovako:
„Platonska ljubav u suvremenu značenju je izraz koji se koristi za neseksualni odnos ljubavi i privrženosti prema nekoj osobi. Najjednostavniji primjer platonskog odnosa je duboko prijateljstvo prema nekoj osobi koje je potpuno lišeno seksualnih žudnji.
Ljubav je u svom originalnom obliku bila kreposna i ova vrsta ljubavi treba zaljubljenog približiti mudrosti. Platon u Fedru kaže da je ljubav ustvari dobijena na dar od boga, a njeno pravilno izražavanje se nagrađuje u zagrobnom životu.“
Draga braćo, imamo li mi stvarnu i sigurnu, platonsku ljubav?
Hajde da razmišljamo malo o svojim životima. O jednom primjeru. Zamislimo čovjeka kojem je dat milion franaka kako bi sebi obezbijedio ugodan ambijent za život. Možda je malo – evo, 2-3 miliona. Međutim, taj čovjek ode s porodicom i jaranima na vikend u neku drugu zemlju i sve to potroši – na hranu, odjeću, hotele, zabavu, vožnje raznim prevoznim sredstvima, itd. Dok „uživa“ zaboravi na prethodni razlog zašto su novci namjenjeni – obezbijediti ugodan ambijent za život. Imao je slobodu da ih utroši gdje hoće – ali mu je kazano gdje je najbolje i kako bi bilo najkorisnije. Šta bismo rekli ovakvom čovjeku? Pametan? Mudar? ….Teško…
Jednako tako, Uzvišeni Allah nas ostavi da boravimo na ovom svijetu 70-80 godina, a to u odnosu na vječnost nije ni vikend. I da nam sve kako bi sebi obezbijedili ahiretsku kuću i smještaj. Ali, mi budemo očarani izazovima i prividnim ljepotama „vikenda na Zemlji“ i sve to što smo dobili i dobivamo – potrošimo. Zaboravimo na mjesto odakle smo krenuli i gdje se treba vratiti.
Kao što čovjek koji je otišao na vikend i sve potrošio, drži povratnu kartu u rukama za povratak kući, podbočio glavu i razmišlja – šta sad? Kuda sad? Gdje mi je pamet bila? Valja se vratiti…
Kao što ovaj čovjek mrzi i nije mu drago da se vrati, jer se nema kud vratiti – jer će biti beskućnik, tako i čovjek koji je prokockao život a nije obezbijedio sebi ugodno mjesto u vječnosti – ne želi se vratiti. Ne želi, mrsko mu je,… Boji se… Dozvolite mi da spomenem ko se ne boji…
Našu istinsku ljubav i potpuno predavanje i prepustanje Njegovoj volji zaslužuje samo Allah s.v.t. Sve što imamo – sve nam je On dao. Ako je naša ljubav prema njemu iskrena – onda nas neće niko i ništa tokom „vikenda na Zemlji“ zavesti… Ali, kako voljeti Allaha? Kako mu izraziti svoju ljubav? Evo, On, Naš jedini Gospodar nam odgovara i kaže:
قُلۡ إِن كُنتُمۡ تُحِبُّونَ ٱللَّهَ فَٱتَّبِعُونِى يُحۡبِبۡكُمُ ٱللَّهُ وَيَغۡفِرۡ لَكُمۡ ذُنُوبَكُمۡۗ وَٱللَّهُ غَفُورٌ۬ رَّحِيمٌ۬
قُلۡ أَطِيعُواْ ٱللَّهَ وَٱلرَّسُولَۖ فَإِن تَوَلَّوۡاْ فَإِنَّ ٱللَّهَ لَا يُحِبُّ ٱلۡكَـٰفِرِينَ
”Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ – a Allah prašta i samilostan je. Reci: ‘Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!’ A ako oni glave okrenu – pa, Allah, zaista, ne voli nevjernike.” (Ali Imran, 31.-32.)
SubhanAllah….
Draga braćo,
Svrha našeg života na Zemlji (vikenda na Zemlji) nije da potrošimo vječnost za jedan vikend… Naprotiv,… Vikend je proba. Ispit…. Da bismo ga uspješno položili – moramo naći i slijediti upute. Ako to ne budemo radili – ništa od uspjeha.
Uspjeh definitivno ovisi o tome da li imamo svijest o povratku…. Imati svijest da smo na vikendu – odakle ćemo se sigurno vratiti. I prihvatiti za saputnika onoga ko nam najviše može savjetom pomoći. A to je Muhammed s.a.v.s.
Da li mi, stvarno, prihvatamo savjete i upute Muhammeda s.a.v.s.? Da li je on s nama?
Kada odemo negdje u neki grad, a tamo ne znamo dobro kuda i gdje – ponesemo vodič, kartu,… navigaciju… Kad sve ovo imamo, nekad se namučimo… Možete misliti kako je onima koji nemaju ni vodič, ni kartu, ni navigaciju,…?
Tako je i sa sunnetom Poslanika a.s. Ako ga znamo, slijedimo, naići ćemo na prepreke, drugi će nas zvati svojim stazama i putovima, ali ćemo ako Bog da uspjeti… Ako već dugo tumaramo, izgubljeni smo, ne znamo kuda krenuti – elhamdulillah – uvijek imamo šansu, sve dok ne dođe dan kada se moramo vratiti, da pronađemo pravi put…
Ono što je još jako važno: Imamo bezbroj svjedočenja, primjera, kako su ljudi kroz povijest slijedili upute i došli do cilja. A imamo i svjedočanstva kako su neki bili „pametni“ i zalutali… To vam je isto kao kada idemo tamo gdje nikada nismo bili i pravimo se pametni da znamo – pa nas to košta. Mudro je slijediti upute i čitati primjere o onima koji su uspjeli, ali, jednako tako, uzimati pouke i iz neuspjeha umišljenih i „pametnih“.
Prije svega, to su primjeri kako su ashabi, dugovi Poslanikovi s.a.v.s. slijedili Poslanika… Kako su ga istinski voljeli… Nisu se oni utrkivali govoreći mu: Volim te Allahov poslaniče, a onda po svome… Ne, to skoro da i nećemo naći u predajama.. Ali, naći ćemo da su se utrkivali da budu u njegovoj, a.s., blizini.. Da slijede njegove upute…
Enes ibn Malikova ljubav prema Poslaniku a.s.
Kada je Poslanik a.s. došao u Medinu muslimani su dolazili darujući ga, izražavajući dobrodošlicu,… Majka Enesa ibn Malika r.a. je bila siromašna žena. Zvala se Rumejsa. Ona je došla Poslaniku a.s. i rekla: Ovo je moj sin, Allahov Poslaniče. Nemam ništa drugo čime bih te darovala, ali evo ti moj sin neka te služi…
Enes ibn Malik r.a. je proveo deset godina s Poslanikom a.s. i, kako je sam kazao, Poslanik s.a.v.s. ga nikada nije ukorio ili mu prigovorio kada bi nešto uradio ili bi nešto propustio da uradi.
Nama ne prođe ni dan, a da ne kažemo svojoj djeci: Zašto nisi ovo, zašto nisi ono… A volimo ih, zar ne? Poslanik s.a.v.s. nikada nije prigovorio Enesu r.a.
I nije ni čudo da je Enes r.a. ležeći na postelji i očekujući meleka smrti, na pitanje šta ti je najveća želja, odgovorio: „Najveća mi je želja da me na Sudnjem danu moj Poslanik (a.s.) zovne: Enese, Enesčiću, dođi ovamo da te zagrlim..
Sallallahu alejhi ve sellem… Enes je volio Poslnika a.s. više od svoje majke…
A znate li koliko je volio majku?
Jedne se prilike njegova majka žalila Poslaniku s.a.v.s. da Enes r.a. izbjegava jesti zajedno s majkom. Poslanik a.s. je pozvao Enesa r.a. i pitao ga za razlog. Poslanik a.s. nije donosio odluku ili zauzimao stav o nekom problemu sve dok ga ne bi sagledao i iz drugih uglova. Jer, kada ne bi čuli za Enesov r.a. razlog mogli bismo biti nepravedni prema njemu. I sasvim sam siguran da bi bili. Ali pogledajte njegovog objašnjenja…
„Bojim se da ako budem jeo s majkom da ću uzeti zalogaj koji se njoj dopada, pa ću postati neposlušan,“ odgovorio je Enes r.a.
Kakvi su dokazi naše poslušnosti prema roditeljima? Naše ljubavi prema njima. Šta su dokazi naše ljubavi prema Poslaniku s.a.v.s.? Da li ga uopće volimo?
Neozbilja srca i brzopleti jezici će reći – volimo, kako da ne? Ali, ako takve i njima slične upitamo – kako je izgledao Poslanik s.a.v.s. – ne znaju? A o slijeđenju njegovog puta da i ne govorimo.
Gospodaru naš, pomozi nas da slijedimo put i praksu Tvog miljenika Muhammeda s.a.v.s. AMIN
Sabahuddin ef. Sijamhodžić
Danas su priče o dobroj djeci koja su istovremeno odgojena i obrazovana prava rijetkost. Ako se takav trend nastavi, ostat će samo bajke u kojima će nekad biti spomenuta djeca koja odišu ljepotom, čistotom, pameću,obrazovanjem, lijepim odgojem… i koja su poslušna svojim roditeljima i drugim ljudima. Nažalost, mnogo je onih koji pokušavaju da djecu i mlade odvrate od Istine o našem postojanju, o tome ko nas je stvorio, ko nam je život dao i ko spušta svoju milost i blagodati na nas. Odgoj djece počinje rano u djetinjstvu, a jedan od najbitnijih vidova odgoja je, upravo, upoznavanje naše djece s Istinom. Odgoj i obrazovanje imaju početak, ali nemaju kraj. Da bismo ubirali plodove svoga rada, potrudimo se da ono što nauče o svojoj vjeri naša djeca i omladina pretaču u praksu. Poslanik s.a.v.s., je rekao : „ Kada čovjek umre prestaju mu se pisati dobra djela, osim u tri slučaja: ako iza sebe ostavi trajnu sadaku, znanje kojim se ljudi koriste i hairli dijete koje moli (Allaha) za oprost!“ / Muslim/
Sve više je problema s kojima se suočavamo. Neki od tih problema su i akutna prijetnja duhovnom uništenju čovjeka. Svijet danas pritišće kriza koju je sve teže kontrolisati. Teški poroci, kao što su droga, alkohol, nemoral, kocka, kladionice itd., pogađaju našu djecu i omladinu, a mi ćemo za to biti pitani. Govori se o mnogim krizama, ali se jedna od njih počesto zaboravlja i zapostavlja: velika kriza koja nagriza i razara našu djecu, omladinu i kompletne porodice – kriza vjerovanja i kriza morala. Šta uraditi kako bismo savladali tu kriza u koju sve više zapadaju naša djeca i omladina? Uspjet ćemo ako se budemo pridržavali uputa vjere, ako budemo učili Kur'an i slijedili Poslanika, s.a.v.s., a to možemo putem mektepske nastave. Naši prioriteti treba da budu: mekteb, odgoj, obrazovanje naše djece i omladine i velika borba za spasenje na oba svijeta. Pokušajmo naći najbolji put za sretniju budućnost.Temeljni izvori naše vjere Kur'an i sunnet Poslanika s.a.v.s., ističu da je islamski odgoj prioritetna obaveza, zato je veoma važno kako će naša djeca biti odgojena.
Mektepska nastava temeljni je oblik odgoja i obrazovanja naše djece. To je veoma važna tema o kojoj svakodnevno moramo razgovarati kako bismo, u moru problema, pokušali da, uz Allahovu pomoć, svoju djecu izvedemo na Pravi put i odgajamo ih na pravi način.
Pravilan odgoj jedan je od najvažnijih zadataka ummeta, pogotova nas Bošnjaka. Mekteb je mjesto gdje se odgoj dodatno oblikuje i uljepšava ulaskom u svijet islamskih vrijednosti kao što su namaz, post, zekat i hadždž. Ukoliko uspješno izvršimo taj zadatak, možemo se nadati da ćemo biti s onima koji će imati koristi na oba svijeta.
Danas je vrlo bitno odgojiti i obrazovati djecu i mlade kako bi hodili Pravim putem i život iskoristili na najbolji način.
Mekteb je adresa na koju se treba obratiti za pomoć u odgoju djece, jer upravo ta djeca imaju priliku da dosegnu vrijednosti koje će ih usmjeravati u životu. To je ogledalo naše svijesti i odnosa prema vjeri, posebno važno mjesto u procesu odgoja i obrazovanja. U mektebu se nekada sticala opća pismenost, što je imalo veoma važnu ulogu za muslimane. Poslanik, s.a.v.s., je, svojevremeno, odlučio da oslobodi pismene zarobljenike ukoliko opismene, nauče deset muslimana, da čitaju i pišu. Gubljenjem te opće uloge, mekteb nije izgubio svoju ulogu u našim životima, ostao je važno mjesto gdje se naša djeca edukuju o vjerskim vrijednostima. U mektebu djeca uče o islamskim temeljnim dužnostima i obavezama, ali se i odgajaju u duhu islamskih propisa i normi.
Tokom mektepske nastave rođena su i rađaju se mnoga prijateljstva. Mekteb je, ponekad, i glavna karika, od koje se gradi životni lanac koji, na kraju, biva krunisan brakom. Živimo u vremenu zauzetosti, žurbe, egoizma, kada je sve manje prilike i potrebe za druženjem i prijateljstvom. Ljudi se susreću, ali malo razgovaraju, ne druže se, ne obilaze jedni druge. Zato je prijateljstvo koje se rodi u mektebu trajno, jer je nastalo druženjem i učenjem o svojoj vjeri. Allah, dž.š., kaže : „ A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima…“ /At-Tewba/ Islam zagovara povezivanje ljudi na temelju vjere u Allaha, dž.š., njihovog Gospodara. Prijateljstvo koje tako nastane ne raskida se lahko, jer nije izgrađeno na dunjalučkom interesu.
Mekteb je i mjesto borbe protiv maloljetničke delinkvencije. Imam Gazali je poučavao svoje savremenike da odgoj djece počinje dvadeset godina prije rođenja. Svoje učenje on je, sigurno, temeljio na sadržaju sure Lukman. Lukman, a.s., bio je primjer pravog, istinskog, uspješnog odgajatelja. Kada je odgojio sebe kao pravi primjer, tada i svoje dijete uči o vjeri.
U mektebu je dijete naučilo kako treba živjeti, poštovati ulemu, roditelje, komšije, prijatelje, starije… Mi možemo donositi zakone kakve hoćemo, ali nećemo imati uspjeha ako porodica ne bude radila svoj posao i ako ne budemo sami pokazivali kako koračati ispravnim putem. Mudri Lukman je svoje dijete učio vjeri: „O sinko moj, dobro i zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti…“ / Luqman, 16/ Novi zakoni neće zaštititi našu djecu i mlade od poroka i maloljetničke delinkvencije, nego će ih zaštititi vjera i ono što su naučili tokom mektepske nastave.
Mektepska nastava odgaja nove mlade džematlije, uči ih lijepom ponašanju i ophođenju s drugima. Od toga zavisi naša budućnost. Djeca i mladi koji su pohađali mektepsku nastavu nose na svojim plećima našu vjeru u vremenu u kojem živimo, kao i onom koje slijedi. S djetetom koje je pohađalo mekteb, a u koje nije usađeno lijepo ponašanje i koje nije moralno, teško možemo uspjeti da pobijedimo sve poroke koji su nam nadohvat ruke, a koji polahko odvode čovjeka u propast. Zato je bitno u mektebu odgajati dijete koje će sutra tebi, kao imamu, porodici, džematu, Islamskoj zajednici… biti od velike koristi i koje će biti aktivni član Zajednice.
Ako naša djeca budu učila i redovno dolazila u mekteb, uticat će to i na manji broj roditelja u staračkim domovima, jer će djeca koja su odgajana u mektebu znati koje su njihove obaveze prema onima koji su se brinuli o njima dok su bili mali.
Veoma je bitan trougao: muallim, dijete, roditelj, jer je na tom principu postavljen temelj uspješnog odgoja i obrazovanja djeteta. Muallim mora, na najljepši način, znanje o vjeri prenijeti i predočiti djetetu. On mora biti strpljiv, mora podsticati dijete da uči, ali i da se stavi u poziciju roditelja koji želi da dijete postigne najbolje rezultate. Muallim, u svakom pogledu, treba da bude uzor djetetu. Roditelji imaju obavezu i prema muallimu i prema djetetu.
Oni su dužni da prate dijete, da ga usmjeravaju, paze s kim se druži i da imaju redovan kontakt s muallimom. Pored učenja, djecu treba navikavati da rade, kako bi, tokom života, bila sposobna da se snađu u svakoj situaciji.
Dijete mora pažljivo da sluša muallima, da redovno uči i lijepo se ophodi i ponaša, da se priprema za mektepsku nastavu. Muallim će, putem dodatnih aktivnosti, kao što su: izleti, ekskurzije, takmičenja i druženja, podsticati djecu da budu odgovorni polaznici mektepske nastave, samim tim i odgovorni prema svojoj vjeri. Ako muallim zakaže i u potpunosti ne izvrši svoju obavezu, to će se odraziti i na dijete, a to će se desiti i ako dijete ne ponavlja i ne uči zadano gradivo. Ako roditelji ne budu pratili svoje dijete, sve ono što je ono naučilo pred muallimom može, vrlo lahko, da i zaboravi. Da bi mektepska nastava dala rezultat, moraju biti uključeni muallim, dijete i roditelji. Ako nema vjere, islamskog odgoja i moralnih vrijednosti, nema odgojenog djeteta. Bez odgojenog djeteta nema zdrave porodice, bez zdrave porodice nema moralnog i duhovno razvijenog čovjeka koji će biti nosilac svoje vjere i predstavljati vjernike u pravom smislu, na način kako treba da živi iskreni vjernik. To je hak koji će djeca tražiti od roditelja: Jesu li bili odgovorni i jesu li ih poučili vjeri!?
Oni koji budu odgajani u duhu islama i koji budu sticali znanje o islamu bit će sigurni da koračaju u sretniju budućnost. Allah, dž.š., kaže : „ Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju.!“ /Az- Zumer, 9. ajet/ Bitno je da naša djeca i mladi budu oni koji će biti obasuti srećom, znanjem, ljepotom učenja, nadahnuti duhovnom snagom koja će im ukazati kako da idu obasjanim stazama, da ne da zapadnu u tminu i tamu gdje mogu sve izgubiti. Mladost je najbolje razdoblje ljudskog života i o njoj treba da brinu roditelji, društvo i Islamska zajednica. Zato, djeco i omladino, ne dozvolimo da svoju mladost izgubimo u jednom trenu, a izgubit ćemo je ukoliko ne budemo praktikovali svoju vjeru i ukoliko ne bude bilo mekteba. Nemojmo biti robovi strasti, budimo sretni što smo vjernici i što smo pohađali mektepsku nastavu.
Djeca i mladi, ukoliko budu slušali i izvršavali ono što je ovdje spomenuto, bit će poštovani i okićeni korisnim znanjem. Zato treba da na najbolji mogući način rasporede svoje vrijeme i usmjere život u skladu s naučenim. Moramo tragati za znanjem, jer ono je svjetlo i uputa svakom čovjeku, a neznanje je tmina i tama u kojoj lahko možemo zalutati. Naša ulema i dalje ostavlja znanje kojim se drugi koriste. Stečeno znanje uzdiže polaznike mekteba. Oni koji su okićeni tako stečenim znanjem pomagat će islam, džemat, porodicu, Islamsku zajednicu. Naši preci su svoje znanje pretakali u život i na taj način svjedočili iman – vjerovanje i znanje koje su posjedovali.
Završit ću ovu hutbu kur'anskom dovom: „Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!“ / Al-Furqan, 74/
Mualllim: hfz.mr. Maid-ef. Ibrahimović
(islamskazajednica.ba)