FORGOT YOUR DETAILS?

Petak, 22. Maja 2020. / Objavljeno u Vijesti
Petak, 15. Maja 2020. / Objavljeno u Hutbe

Draga braćo i sestre.

Nalazimo se u petnaestom danu mubarek Ramazana, u trećini Božijeg oprosta. Iskreno se nadam da smo, ovog mubarek mjeseca Ramazana osjetili jednu posebnu slast ibadetaa u njemu, posebno slast porodičnih iftara, namaza, teravih namaza, učenja Kur'ana itd.

Pred nama je hefta mubarek ramazana u kojoj obolježavamo dva značajna događaja u posvjesti muslimana. Događaji koji nas uče da je naša zajednica, naš džemat druga naša porodica, a Mekka (Kaba) jedini pravac okretanja našeg lica. Također nas uče da mubarek Ramazan nije samo mjesec posta i ibadeta. On je i mjesec pobjede. Prije svega, pobjede nad samim sobom, a onda nad svim drugim.

Prvi događaj se desio druge godine po hidžri, nakon trinaestogodišnje borbe u savladavanja najtežih prepreka i iskušenja, podnošenja tortura i poniženja, trogodišnje izolacije, napuštanje Mekke (hidžre), dolazi blagodat u naredbi vjernicima da se u mubarek mjesecu Ramazanu suzdrže jela, pića i drugih dozvoljenih užitaka. Dok su vjernici bili u obaveznom postu, dolazi još jedno iskušenje, fizička borba sa onima koji su ih iz njihovh domova protjerali.

Poslanik s.a.v.s. i vjernici su bili sedamnaesti dan u postu kada su se, kao malobrojni i slabije naoružani borili protiv brojnijih i bolje opremljenih mušrika. Uzvišeni Gospodar nam kaže: Allah vas je pomogao na Bedru, kada ste bili malobrojni – zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni. (Alu Ibran, 123)

U ovoj, drugoj godini po hidžri, možemo kazati da je Uzvišeni Gospodar vjernicima podario dvije blagodati (slasti) : slast Ramazana i slast prve pobjede. Što znači da vjernik, postač je sigurno na dobitku, jer za vrijeme mubarek Ramazan osjeti (doživi) više slasti ; slast ibadeta, slast pobjede nad samim sobom, slast džemata, itd. a posebno ovog mubarek ramazana i slast svoga doma, svoje porodice. Tako da je vjernik uvijek na dobitku.

Draga braćo i sestre.

Do ovih bereketa (slasti), do ovih pobjeda se nije moglo doći, dok nije došlo do pobjede na polju ljudske duše i na polju stvarnog života. Kada se nefs (strasti) oslobodi sebe, od svojih želja i svojih strasti, od svojih prljavština i svojih mržnji, od svojih okova i svojih lanaca, kada požuri u okrilje Allahove milosti i oprosta, onda on postaje oslobođen svih tereta i omči, kako veli Sejjid Kutb, dolazi do pobjede: stvarne pobjede! Do stvarne pobjede se dolazi u mjesecu oprosta, milosti i dobročinstva, u mjesecu u kome se duša oslobađa svih okova, a tijelo džehennemske vatre.

Za borbu na Bedru se trebalo pripremiti i preduzeti sve neophodne mjere. S obzirom da je u svojim redovima imao i ensarije (stanovnike Medine) i muhadžire (doseljenike iz Mekke), a u redovima mušrika su bili Mekkanci i okolna plemena privržena mušricima. Poslanik s.a.v.s. je pripreme i mjesto borbe odredio u dogovoru sa ashabima. Ipak mu je bilo važno mišljenje i stav ensarija. Ispred ensarija, kao njihov zapovjednik Sa’d b. Mu’aza, r.a, kazao je: Allahov Poslaniče, obavezali smo se da ćemo te slušati i pokorni ti biti! Kuda god želiš ti kreni, mi ćemo s tobom! Tako mi onogo koji te je s Istinom poslao, kada bi nas preko mora poveo, mi bismo za tobom krenuuli i niko od nas ne bi izostao… Povedi nas uz Allahov blagoslov!!!

A Uzvišeni Gospodar, u suri En-Enfal kaže: „Pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku.“ (46) „O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu u ono što će vam život dati.“ (24)

Niko od ashaba, bilo ensarija ili muhadžira nije otkazao poslušnost, niti je učinio izdaju i nij rekao Muhammedu, a.s., kao što je kazao Musau njegov narod: „ O Musa,’ – rekoše oni – ‘dok god su oni u njoj mi nećemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!“  (El Maide, 24) Musaov a.s. narod se nije htijo boriti za Obećanu zemlju. A ashabima, učesnicima bitke na Bedru je Uzvišeni Gospodar oprostio predhodne i buduće grijehe.

Pored svegih priprema i kazanih riječe ensarija, Poslanik s.a.v.s. je tu večer, uoči bitke proveo u ibadetu. U dovi je kazao sljedeće : Gospodaru, podari mi ono što si mi obećao! Ako ova skupina koja pripada islamu bude uništena, neće se Tebi više robovati na Zemlji!

Poruka Bedra : sabur (strpljivost) je najjače oružije vjernika !

Draga braćo i sestre.

«Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu; da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom učinio, da bi te na pravi put uputio; i da bi te Allah pobjedonosnom pomoći pomogao.On uliva smirenost u srca vjernika da bi još više učvrstili vjerovanje koje imaju – a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je.» (El-Feth1-4)

Osme godine po hidžri, 21. Mubarek ramazana dogodio se « Feth » oslobođenje Mekke. Poslanik s.a.v.s. je sa 10’000 vojnika ušao u Mekku, skrušeno, pognute glave, kažu da mu je brada dodirivala sedlo. A istu tu Mekku je prije osam godina napustio u tajnosti, u društvu Ebu Bekra, sa suzama u očima, a učinio je to zbog progona njenih stanovnika. Sada kada je imao moć, on se vraća u nju ponizno, skrušeno i njene stanovnike pita : “Kurejšije, šta mislite kako ću s vama postupiti”? Kurejšije su odgovorile: “Blago i humano, jer ti si najplemenitiji brat …” Poslanik s.a.v.s. je odgovorio: “Reći ću vam kao što je Jusuf a. s. rekao svojoj braći: “Ja vas sada neću koriti, idite, vi ste slobodni”. 

Poruka Fetha ; vjernik oprašta kada je u mogućnosti kazniti !

Poruka 3. Ramazanske hutbe : osnažimo i ojačajmo svoju porodicu, jer oni ostaju ovdje na ovom dijelu Dunjaluka koji smo pri-(o)svojili svojim imanom, svojim džematima i svojom Zajednicom.

15. ramazan 1441.h.g. / 08. maj 2020. godine

Jasmin-ef. Demić, glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka u Švicarskoj

Srijeda, 13. Maja 2020. / Objavljeno u Tekstovi
Ima jedna nevjerovatna Kur'anska slika koja mami vjernička srca da je gledaju i pamte, ali još više im Kur'an postavlja izazov da im ta slika bude ogledalo. Naime, s početka sure El-Insan Allah, dž.š., spominje jednu vrstu Njegovih odabranih robova – El-ebrar (čestiti).
Svaki detalj u govoru o ovoj vrsti ljudi je toliko nabijen značenjima, porukama, da nas ostavlja bez daha. Ako bih se dao u traganje za etimološkim značenjem riječi, pa zatim njenim izvedenicama i mjestima gdje je sve spomenuto u Kur'anu i listanje tefsira gledajući kako su ovaj pojam naši dobri šejhovi razumijevali, to bi nas daleko odvelo i našli bi tu, nesumnjivo, briljantne poruke i informacije. Ovdje ćemo se fokusirati samo na jedan ajet u kjem Uzvišeni Allah opisuje te čestite robove Svoje.
Spomenuću samo da se riječ ebrar – čestiti, spominje 5 puta u Kur'anu.
Evo tih ajeta:
Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ‘Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima.“ (Ali Imran, 193.)
Čestiti će iz pehara piti kamforom začinjeno piće.“ (Insan, 5.)
Čestiti će, sigurno, u Džennet.“ (Infitar, 13., Mutaffifin, 22.)
Uistinu! Knjiga čestitih je u Illijjunu.“ (Mutaffifin, 18.)
U prvom spomenutom ajetu Allah dragi nas uči jednoj od najveličanstvenijih kur'anskih dova da od Njega, s.v.t., treba da tražimo da nas upiše među čestite robove svoje (el-ebrar).
Onda je ajet i oni koji slijede iz sure El-Insan, gdje nas Allah, s.v.t., obavještava kakvu je nagradu pripremio čestitim robovima Svojim.
Zatim, na dva mjesta, Allah, s.v.t. kaže da će čestiti sigurno u džennet i konačno spominje Knjigu Ilijjun, knjigu čestitih Njegovih robova.
Hajde da vidimo ko su to – Ebrari, čestiti Allahovi robovi.
Vjerovatno se pitate, šta ti ljudi rade? Kakvo je njihovo vjerovanje? Ustaju li sa sedžde ikako? Ima li takvih ljudi među nama? Ako ih ima, ko su i kako izgledaju? Može li se kako biti od njih? Šta da radimo pa da se nadamo da će nas Allah dragi među njih ubrojati?
Nevjerovatno je da Allah dragi spominje samo jednu jedinu njihovu karakteristiku. Ne treba spominjati da se uz to podrazumijeva da takvi ljudi izvršavaju farzove i čuvaju se harama. Na koncu, čestitost (birr) definira se kao krajnje iskreno vjerovanje u Allaha i postupanje.
Allah dragi kaže, opisujući čestite robove svoje:
وَيُطْعِمُونَ الطَّعَامَ عَلَىٰ حُبِّهِ مِسْكِينًا وَيَتِيمًا وَأَسِيرًا
„…i hranu su (oni) davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju (zatvoreniku).“
Samo to?
Da, samo to.
Riječ „عَلَىٰ حُبِّهِ“ neki prevodioci prevode da ti čestiti ljudi hrane siromahe, siročad i zatvorenike zarad Allahove ljubavi, zarad Allaha dragoga. Rekli bismo, pa zar se i može drugačije?
Ali ovdje to ipak znači da ti ljudi hrane siromaha (miskin), siroče – dijete bez oca (jetim) i zatvorenika (esir) sa hranom koju i oni sami žele, vole, trebaju.
Subhanallah!
Ne hrane oni siromaha, siroče i zarobljenika samo sa nužnom hranom, nego im daju i ono što i oni sami vole i žele. To bi u našem vaktu značilo,… ako sebi i svojoj djeci kupuju tri vrste soka – i siromahu nose tri vrste soka, ako sebi kupuje meso teletinu – i siromahu ili siročetu nosi isto takvo meso,…
Kada neko od ebrara nahrani ove ljude hranom koju sam jede, recimo, počasti ih janjetinom, ili ako je on jeo ćevape – on je platio i siromahu ćevape (a ne marku ili dvije da uzme sebi pola hljeba i jogurt ili burek u najboljem slučaju), znamo čuti neke ljude kako kažu: „Uh, i ja bih janjetine…. Nisu oni ni budale… i sl.“ Ovo su neprimjereni komentari, jer ti ljudi ne mogu skontati djela koja ebrari rade.
Ili kada hrane siroče, ne samo da bi ono preživjelo, nego ga hrani kao što svoje dijete hrani. Bez razlike.
Kako Kur'an kaže: „عَلَىٰ حُبِّهِ“ – hrane druge sa onim što i oni sami vole.
Kada Allah dragi u Kur'anu spominje birr – čestitost, kaže: „Nećete zaslužiti nagradu (لْبِرَّ) sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže…
Znači, nema deredže čestitosti bez trošenja i dijeljenja onoga što se voli, za šta je srce se privezalo.
Sjećate li se onoga slučaja kada je jedan čovjek došao Allahovom poslaniku, s.a.v.s., i rekao da je gladan. (Pa ko to može kazati nego siromah!) i kada Allahov poslanik nije u svojoj kući imao da ga nahrani upitao je ashabe ko će povesti čovjeka i nahraniti ga. Znate za taj slučaj? Evo cijele predaje:
Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: „Došao je jedan čovjek Poslaniku s.a.v.s, i rekao: „Ja sam gladan“. Poslanik, s.a.v.s., posla nekoga da pita jednu od njegovih žena za hranu a ona reče: „Tako mi onoga koji te je poslao sa istinom ja imam samo vode“. Vjerovjesnik je zatim upitao drugu ženu, a ona mu je isto odgovorila i tako redom sve su odgovorile isto. Poslanik, s.a.v.s., upita: Ko će ugostiti ovog čovjeka večeras“.
Jedan ensarija reče: „Ja ću o Allahov Poslaniče“. Dalje se prenosi da je on došao i rekao svojoj ženi: „ Ima li se šta jesti kod tebe“?
Ona odgovori: „Ima samo večera za djecu“.
Ensarija reče ženi: „Zabavi ih nečim, a kada htjednu večerati uspavaj ih, a kada dođe naš gost ugasi svijeću i pretvaraj se kao da i mi jedemo“
Pa su sjeli i gost je jeo, a oni su legli bez večere. Kada je svanulo Ensarija je došao do Vjerovjesnika s.a.v.s., i on mu reče: „Allah se zadivio sa vašim sinoćnjim postupkom sa gostom“. (Buhari i Muslim)
U jednoj drugoj predaji stoji da je nakon ovoga postupka Allah dragi objavio u ajetu iz sure El-Hašr u kojem opisuje čestitost Ensarija:“ وَيُؤْثِرُونَ عَلَىٰ أَنْفُسِهِمْ وَلَوْ كَانَ بِهِمْ خَصَاصَةٌ“ – „i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno.“
Upravo ona karakteristika koju nalazimo i u suri El-Insan – nahraniti nekoga onda kada je i tebi potrebno.
Koliko smo samo puta čuli nekoga da kaže: „Ne mogu, treba i meni.“ Ili, postoje ljudi koji pomažu, koji su, inšallah, dobri muslimani, koji pomažu i učestvuju u raznim akcijama, ali… ali nisu na ovoj razini. Nisu na ovom stupnju.
Pa kako bi i bili!
Da je to lahko, zar bi Allah rekao: Čestiti će, sigurno, u Džennet!
I za kraj da spomenem zatvorenike koje nisam spomenuo do sad.
Ulema spominje razne vrste zarobljenika, od onih koji kažu da se radi o nemuslimanima koji su zaroboljeni ili u zatvoru kod muslimana, do onih koji kažu suprotno od toga. Znači, da se misli na zarobljene muslimane u rukama nemuslimana. Neki čak smatraju da se radi o osobi koja nije pametna i razumna (pa joj je potrebna tuđa pomoć).
Bilo kako bilo, mi danas možemo sresti razne vrste ropstva ili zarobljeništava. To može biti čovjek koji je u zatvoru i neko ga hrani i prema njemu se odnosi s posebnom pažnjom zarad Allaha s namjerom da mu olakša zatvorske dane (ako je bespravno zatvoren), a ako je zatvoren s pravom (ako je izvršio prekršaj kakav) onda da ga čestitost potupanja prema njemu popravi. Znamo za slučajeve prihvatanja islama od strane zatvorenika, upravo nakon postupanja čestitih ljudi prema njima.
Sljedeći vid zatvoreništva danas je svakako nasilje nad muslimanima u Burmi, zatim u Indiji, a da i ne spominjemo zatvorenike muslimane od strane zalimskih režima u muslimanskom svijetu. Zar i neki migranti nisu, neka vrsta, zatvorenika?
Dalje, ovdje vidim i osobe koje se iz ko zna kojeg razloga bave prostitucijom, drogom, isl. Ljudi koji uđu u nekakve krugove bivaju svojevrsni zatvorenici i iz belaja u kojima se nalaze teško se mogu izvući. Sve bi to, po mome skromnom razumijevanju mogli biti zatvorenici koji se spominju u ovome ajetu.
E, ovi naši čestiti Allahovi robovi brinu i o njima.
A zašto to rade čestiti?
Allah dragi nam u ajetu koji slijedi iz sure El-Insan navodi riječi čestitih u kojima se krije odgovor zašto to rade:
“‘Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!” (El-Insan, 9.)
Mogli bi se pitati, da li čestiti čekaju kod kuće hoće li im ko na vrata zalupati ili sami traže siromahe, siročad i zatvorenike? Prije će biti da čestiti ne čekaju da im čestitost na noge dođe, već svoj život posvete iskrenom robovanju Allahu, čineći čestita djela.
I za kraj, naravno, ostaje izazov svima nama da se trudimo biti od čestitih. Od sada ako neko nas bude smatrao da smo čestiti, nemojmo ubjeđivati ljude da to nismo (ako nismo), nego se potrudimo to postati.
Gospodaru, daj nam da budemo od čestitih. Da budemo od Ebrara. Amin.
Ponedjeljak, 11. Maja 2020. / Objavljeno u Tekstovi

(Istinit događaj, dogodio se u jednoj  osnovnoj školi u Egiptu)

’’Nastavnica je željela da provjeri torbe (ruksake) učenika u razredu, kako bi se otkrio učenik koji je bez pitanja uzimao tuđe stvari. Ušla je u razred i bez najave i objašnjenja počela da pregleda po učeničkim torbama. Učenici nisu znali o čemu se radi! Bili su zbunjeni, a jedna učenica nije bila samo zbunjena, već je bila jako prepadnuta, boja njenog lica postala je bijela kao boja bijelog zida. U očima joj se vidio strah, koji je postajao sve jači, kako se učiteljica približavala njenom stolu, pomislila je u sebi: ’’Ne, neću joj to dozvoliti!’’

Uzela je torbu i privila je na svoja prsa, stežući je svojim rukama. Nastavnica ju je hladnokrvno i sumnjičavo pogledala. Odmah je prišla i počela na silu da uzme torbu. Učenica je plakala i molila da joj ne uzima torbu, ali nastavnica je bila uporna i nakon njene reakcije je bila još više ubijeđena da je ona krivac. Nastavnica nije mogla torbu da uzme iz njenih ruku, ljutito i u afektu je  odgurnula učenicu i zaprijetila da će pozvati policiju. Nakon što je spomenula policiju, učenica je ustala, plačući počela je joj ljubiti ruku i ponudila je svoju torbu da je provjeri. Molila je nastavnicu da ne zove policiju.

Dok ju je molila i preklinjala, na vrata učionice pojavila se je direktorica škole. Zamolila je nastavnicu da se smiri i pozvala je učenicu da se kontrola torbe izvrši u njenom uredu. Dok je stajala u ćošku ureda, nastavnica je pred direktoricom počela da traži po torbi. Izvadila je jednu crnu kesu a u njoj su bili ostaci sendviča, nagrižene jabuke i nektarine, tvrde kifle, vrećica u kojem je bilo malo grickalica.

Učiteljica upita: “Šta je ovo“? Učenica odgovori: “To je hrana, hrana koju svaki dan sakupljam za svoju braću i sestre i nosim je kući. Nisam dala da mi se torba prekopa u razredu, jer bi se otkrilo šta se u torbi nalazi.“ Njena nastavnica i direktorica su šutjele, ostale su bez riječi, samo bi se ponekad pogledale.

Direktorica joj je prišla, pomilovala po glavi i u upitala: “Zašto, zar ti je takvo stanje kod kuće“? Ona uplakana odgovori: “Ja vas molim da za ovo ne saznaju učenici u razredu, molim vas, ovo je zadnji put, neće se više ponoviti, obećavam !  Majka nam je bolesna i nepokretna, a otac u zatvoru zbog prodaje droge. Svaki dan ostanem poslije školske nastave, kako bi iz kanta za otpad (smeće) pokupila ostatke hrane, uglavnom sendviče svojih prijatelja iz škole i kako bi tu hranu donijela svojoj mlađoj braći i sestrama. “

‘’ESTAGFIRULLAH – ESTAGFIRULLAH’’

Dragi brate i sestro, mnogo je ovakvih ili sličnih događaja! Naša nas vjera uči da se vodi briga o siročadima, dobročinstvo da im se čini i pruži ruka pomoći. Uzvišeni Allah nas upozorava u  Kur’anu: ’’I siroče ne ucvili.“ (Ed-Duha, 9).

Budi brate i sestro prema siročetu milostiv i nježan. I djeca siročadi su ukras ovoga svijeta kao što su i naša. U koliko budeš u prilici da pomogneš nevino dijete siroče da se i njegov osmijeh ne ugasi, tvoja mala pomoć njemu će biti velika! Neka  i on ima sretno djetinjstvo. Mnogo je  djece kojima je potrebna pomoć

Zato sebe i vas molim da u ovim mubarek danima mjeseca ramazana dovimo, razmišljamo i o njima. Božiji poslanik Muhammed a.s., nas podstiče na ukazivanje pažnje i blago ponašanje prema njima, govoreći u jednom hadisu: ’’Želiš li da ti srce bude blago i da ostvariš svoje želje? Budi milostiv prema siročetu, pomiluj ga po glavi i nahrani onim čime se ti hraniš, srce će ti biti blago i svaka će ti se želja ispuniti.’’

Ibn Kajim el-Dževzijj je kazao: ”Kada uzimaš pune ti se ruke a kada daješ puni ti srce”.

Zapamti, brate i sestro : I OSMJEH POKLONJEN SIROČETU JE SEVAP!

Ispunimo preostale dane ramazana molbama, dovama, traženjem oprosta od Allaha, dž.š., molimo Gospodara da primi dove naše, istigfare, ukabuli post i ramazanske ibadete, a podari  siročadima zdravlje, opskrbu i osmijeh na njihovim licima. AMIN!

Neka vam je mubarek današnji dan mjeseca ramazana.

10. Maj 2020.g. / 17. Ramazan 1441.h.g.

Imam džemata Chur; Ibrahim ef. Hadžić

Četvrtak, 30. Aprila 2020. / Objavljeno u Vijesti

Dana 24.04.2018, prije tačno dvije godine, naš džemat je otpočeo sa radom i skupa sa svojim džematlijama otpočeo jednu vrijednu i korisnu stazu na putu islama. Skupa s vama smo otpočeli mnoge projekte, uživali u korisnim druženjima, ugostili vrijedne musafire  i naućili mnoge korisne stvari, pa se ovom prilikom zahvaljujemo svima na radu i trudu. Vaše nesebično zalaganje je razlog zašto smo i danas još uvijek tu i što se naš džemat u Kreuzlingenu konstantno širi i dobiva nove članove.  Molimo Allaha, dš.š., da svakog ponaosob nagradi za učinjeno. Kako nismo u situaciji da Ramazan provedemo u džamiji, molim Allaha da nam podari svoju milost i da se okupimo na dan Bajrama u prostorijama našeg džemata u Kreuzlingenu.

Ishak Pijanić
predsjednik DŽO

GALERIJA FOTOGRAFIJA

[AFG_gallery]

VRH