U subotu, 09.11.2017. u večernjim satima hanume džemata GAM iz St. Gallena ugostile su sestre iz džemata Buchs s ciljem boljeg upoznavanja, druženja i edukacije sestara muslimanki. Gošće su stigle oko 18 sati gdje su rađirenih ruku i s osmijesima dočekane.
Zajedničku večeru su pripremile hanume džemata domaćina, uglavnom bosanski specijaliteti.
Poslije večere se zajednički klanjala jacija, a nakon jacije je mualima džemata GAM Mevlida Sijamhodžić održala predavanje na temu “Poslanikova, s.a.v.s., porodica ” s posebnim osvrtom na njegove kćerke….Prije samog predavanja, ašere je proučila muallima Šerka Šabić, također iz džemata GAM. Predavanje je trajalo sat vremena, koncentracija prisutnih je bila na ogromnoj razini, sa zadovoljstvom smo slušale o Poslanikovim s.a.v.s. kćerkama u toplom okruženju uz sofru raspjevanu….
Nakon toga smo pročitale kratku novelu bh. književnika Fahrudina Sinanovića ” Ima jedan Bošnjak ” pa malo raspravljale o tome….
Druženje je bilo ugodno, korisno, edukativno…. Svrha ovog druženja je povezivanje sestara muslimanki kao i njegovanje vjerskih i nacionalnih osjećaja.
Šefika Koljić
”Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ – a Allah prašta i samilostan je. Reci: ‘Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!’ A ako oni glave okrenu – pa, Allah, zaista, ne voli nevjernike.” (Ali Imran, 31.-32.)
Draga braćo,
Danas ću kazati nekoliko riječi o jednom aspektu ljudskog života koji je prisutan u raznim formama i oblicima. Ta darovana sposobnost čovjekova čini život mogućim. Što čovjek više brine i njeguje tu sposobnost, kao dar Božiji, to je on uspješniji i zadovoljniji. Ukoliko je zapostavi i ne vodi pažnju o njoj, njegov život biva nesretan i neusklađen. Naime, radi se o ljubavi.
Allah s.v.t. je među nebrojeno mnogo svojih darova – darovao, čovjeku, i sposobnost da voli. Da osjeća i gaji posebnu pažnju prema nekome ili nečemu.
Postoji samo jedna prava ljubav. Onaj ko je ne otkrije i ne smatra je presudnom karakteristikom u svome životu – biva ( s obzrom da posjeduje sposobnst i ima potrebu da se za nekoga ili nešto veže) biva izgubljen u lažnim ljubavima. Svi mi znamo za izraz kada neko hoće da opiše, istinsku i pravu ljubav, ljubav bez interesa – kaže, to je platonska ljubav. Zašto? Šta to znači? Jesmo li se ikada upitali šta znači platonska ljubav?
Nezaobilazno djelo u definiranjem istinske ljubavi jeste Platonov „Fedar – O ljubavi“. Otuda imamo taj naziv.
Pored prave i istinske imamo i druge vrste ljubavi: lažne, nevjerne, ljubavi iz interesa, privremene, ljubav prema domovini, itd. Kada, u dobroj mjeri opisanu ljubav u Fedru usmjerimo prema Uzvišenom Allahu dž.š., onda smo na putu da ostvarujemo i posjedujemo stvarnu ljubav.
U nešto izmjenjenoj formi definicija platonske ljubavi s Wikipedije glasi ovako:
„Platonska ljubav u suvremenu značenju je izraz koji se koristi za neseksualni odnos ljubavi i privrženosti prema nekoj osobi. Najjednostavniji primjer platonskog odnosa je duboko prijateljstvo prema nekoj osobi koje je potpuno lišeno seksualnih žudnji.
Ljubav je u svom originalnom obliku bila kreposna i ova vrsta ljubavi treba zaljubljenog približiti mudrosti. Platon u Fedru kaže da je ljubav ustvari dobijena na dar od boga, a njeno pravilno izražavanje se nagrađuje u zagrobnom životu.“
Draga braćo, imamo li mi stvarnu i sigurnu, platonsku ljubav?
Hajde da razmišljamo malo o svojim životima. O jednom primjeru. Zamislimo čovjeka kojem je dat milion franaka kako bi sebi obezbijedio ugodan ambijent za život. Možda je malo – evo, 2-3 miliona. Međutim, taj čovjek ode s porodicom i jaranima na vikend u neku drugu zemlju i sve to potroši – na hranu, odjeću, hotele, zabavu, vožnje raznim prevoznim sredstvima, itd. Dok „uživa“ zaboravi na prethodni razlog zašto su novci namjenjeni – obezbijediti ugodan ambijent za život. Imao je slobodu da ih utroši gdje hoće – ali mu je kazano gdje je najbolje i kako bi bilo najkorisnije. Šta bismo rekli ovakvom čovjeku? Pametan? Mudar? ….Teško…
Jednako tako, Uzvišeni Allah nas ostavi da boravimo na ovom svijetu 70-80 godina, a to u odnosu na vječnost nije ni vikend. I da nam sve kako bi sebi obezbijedili ahiretsku kuću i smještaj. Ali, mi budemo očarani izazovima i prividnim ljepotama „vikenda na Zemlji“ i sve to što smo dobili i dobivamo – potrošimo. Zaboravimo na mjesto odakle smo krenuli i gdje se treba vratiti.
Kao što čovjek koji je otišao na vikend i sve potrošio, drži povratnu kartu u rukama za povratak kući, podbočio glavu i razmišlja – šta sad? Kuda sad? Gdje mi je pamet bila? Valja se vratiti…
Kao što ovaj čovjek mrzi i nije mu drago da se vrati, jer se nema kud vratiti – jer će biti beskućnik, tako i čovjek koji je prokockao život a nije obezbijedio sebi ugodno mjesto u vječnosti – ne želi se vratiti. Ne želi, mrsko mu je,… Boji se… Dozvolite mi da spomenem ko se ne boji…
Našu istinsku ljubav i potpuno predavanje i prepustanje Njegovoj volji zaslužuje samo Allah s.v.t. Sve što imamo – sve nam je On dao. Ako je naša ljubav prema njemu iskrena – onda nas neće niko i ništa tokom „vikenda na Zemlji“ zavesti… Ali, kako voljeti Allaha? Kako mu izraziti svoju ljubav? Evo, On, Naš jedini Gospodar nam odgovara i kaže:
قُلۡ إِن كُنتُمۡ تُحِبُّونَ ٱللَّهَ فَٱتَّبِعُونِى يُحۡبِبۡكُمُ ٱللَّهُ وَيَغۡفِرۡ لَكُمۡ ذُنُوبَكُمۡۗ وَٱللَّهُ غَفُورٌ۬ رَّحِيمٌ۬
قُلۡ أَطِيعُواْ ٱللَّهَ وَٱلرَّسُولَۖ فَإِن تَوَلَّوۡاْ فَإِنَّ ٱللَّهَ لَا يُحِبُّ ٱلۡكَـٰفِرِينَ
”Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ – a Allah prašta i samilostan je. Reci: ‘Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!’ A ako oni glave okrenu – pa, Allah, zaista, ne voli nevjernike.” (Ali Imran, 31.-32.)
SubhanAllah….
Draga braćo,
Svrha našeg života na Zemlji (vikenda na Zemlji) nije da potrošimo vječnost za jedan vikend… Naprotiv,… Vikend je proba. Ispit…. Da bismo ga uspješno položili – moramo naći i slijediti upute. Ako to ne budemo radili – ništa od uspjeha.
Uspjeh definitivno ovisi o tome da li imamo svijest o povratku…. Imati svijest da smo na vikendu – odakle ćemo se sigurno vratiti. I prihvatiti za saputnika onoga ko nam najviše može savjetom pomoći. A to je Muhammed s.a.v.s.
Da li mi, stvarno, prihvatamo savjete i upute Muhammeda s.a.v.s.? Da li je on s nama?
Kada odemo negdje u neki grad, a tamo ne znamo dobro kuda i gdje – ponesemo vodič, kartu,… navigaciju… Kad sve ovo imamo, nekad se namučimo… Možete misliti kako je onima koji nemaju ni vodič, ni kartu, ni navigaciju,…?
Tako je i sa sunnetom Poslanika a.s. Ako ga znamo, slijedimo, naići ćemo na prepreke, drugi će nas zvati svojim stazama i putovima, ali ćemo ako Bog da uspjeti… Ako već dugo tumaramo, izgubljeni smo, ne znamo kuda krenuti – elhamdulillah – uvijek imamo šansu, sve dok ne dođe dan kada se moramo vratiti, da pronađemo pravi put…
Ono što je još jako važno: Imamo bezbroj svjedočenja, primjera, kako su ljudi kroz povijest slijedili upute i došli do cilja. A imamo i svjedočanstva kako su neki bili „pametni“ i zalutali… To vam je isto kao kada idemo tamo gdje nikada nismo bili i pravimo se pametni da znamo – pa nas to košta. Mudro je slijediti upute i čitati primjere o onima koji su uspjeli, ali, jednako tako, uzimati pouke i iz neuspjeha umišljenih i „pametnih“.
Prije svega, to su primjeri kako su ashabi, dugovi Poslanikovi s.a.v.s. slijedili Poslanika… Kako su ga istinski voljeli… Nisu se oni utrkivali govoreći mu: Volim te Allahov poslaniče, a onda po svome… Ne, to skoro da i nećemo naći u predajama.. Ali, naći ćemo da su se utrkivali da budu u njegovoj, a.s., blizini.. Da slijede njegove upute…
Enes ibn Malikova ljubav prema Poslaniku a.s.
Kada je Poslanik a.s. došao u Medinu muslimani su dolazili darujući ga, izražavajući dobrodošlicu,… Majka Enesa ibn Malika r.a. je bila siromašna žena. Zvala se Rumejsa. Ona je došla Poslaniku a.s. i rekla: Ovo je moj sin, Allahov Poslaniče. Nemam ništa drugo čime bih te darovala, ali evo ti moj sin neka te služi…
Enes ibn Malik r.a. je proveo deset godina s Poslanikom a.s. i, kako je sam kazao, Poslanik s.a.v.s. ga nikada nije ukorio ili mu prigovorio kada bi nešto uradio ili bi nešto propustio da uradi.
Nama ne prođe ni dan, a da ne kažemo svojoj djeci: Zašto nisi ovo, zašto nisi ono… A volimo ih, zar ne? Poslanik s.a.v.s. nikada nije prigovorio Enesu r.a.
I nije ni čudo da je Enes r.a. ležeći na postelji i očekujući meleka smrti, na pitanje šta ti je najveća želja, odgovorio: „Najveća mi je želja da me na Sudnjem danu moj Poslanik (a.s.) zovne: Enese, Enesčiću, dođi ovamo da te zagrlim..
Sallallahu alejhi ve sellem… Enes je volio Poslnika a.s. više od svoje majke…
A znate li koliko je volio majku?
Jedne se prilike njegova majka žalila Poslaniku s.a.v.s. da Enes r.a. izbjegava jesti zajedno s majkom. Poslanik a.s. je pozvao Enesa r.a. i pitao ga za razlog. Poslanik a.s. nije donosio odluku ili zauzimao stav o nekom problemu sve dok ga ne bi sagledao i iz drugih uglova. Jer, kada ne bi čuli za Enesov r.a. razlog mogli bismo biti nepravedni prema njemu. I sasvim sam siguran da bi bili. Ali pogledajte njegovog objašnjenja…
„Bojim se da ako budem jeo s majkom da ću uzeti zalogaj koji se njoj dopada, pa ću postati neposlušan,“ odgovorio je Enes r.a.
Kakvi su dokazi naše poslušnosti prema roditeljima? Naše ljubavi prema njima. Šta su dokazi naše ljubavi prema Poslaniku s.a.v.s.? Da li ga uopće volimo?
Neozbilja srca i brzopleti jezici će reći – volimo, kako da ne? Ali, ako takve i njima slične upitamo – kako je izgledao Poslanik s.a.v.s. – ne znaju? A o slijeđenju njegovog puta da i ne govorimo.
Gospodaru naš, pomozi nas da slijedimo put i praksu Tvog miljenika Muhammeda s.a.v.s. AMIN
Sabahuddin ef. Sijamhodžić
U periodu od 12-14. maja 2017. godine u mjestu Elm, kanton Glarus, pod pokroviteljstvom IZBCH, održan je drugi mektebski kamp IZBCH. Na kampu je učešće uzelo 72 djece te njihovi muallimi i muallime.
Osnovni cilj mektebskog kampa je okupljanje polaznika mekteba iz svih džemata pod okriljem IZBCH na jednom mjestu kako bi se međusobno upoznavali, međutim nije izostao ni edukativni dio programa.
S obzirom da je kamp održan neposredno pred ramazan učesnici su imali radionicu sa temom “Ramazan” te su na kraju radionice pripremili jedan plakat o ramazanu koji su mogli ponijeti u svoj džemat i prezentovati ga ostalim polaznicima mekteba. Osim toga održano je i takmičenje u fudbalu, stolnom tenisu te odbojci.
Imajuci u vidu da mjesto Elm obiluje raznim prirodnim ljepotama iskorištena je prilika za upoznavanje sa istim. Na samom kraju održana je i evaluacija kampa i saslušano mišljenje samih učesnika iz koga se moglo zaključiti da su bili zadovoljni onim što im je ponuđeno i da bi opet došli na kamp ukoliko budu delegirani od strane svojih imama.
Shodno tome IZBCH je odlučna da nastavi sa mektebskim kampom i naredne godine, ako Bog da.
Džemal Fišek, predsjednik IZBCH
Ova priča je o čovjeku koji je radio na održavanju velikog frižidera u fabrici sladoleda.
Skoro je bio kraj radnog dana. Svi radnici su se pakovali i pripremali za polazak kući.
Jedna lampica na komandnoj ploči se upalila i signalizirala da sa velikim frižiderom nije nešto uredu. Glavni akter naše priče se spremio o otišao provjeriti.
Drugi radnik, izlazeći iz fabrike, je primjetio da su vrata frižidera malkice otvorena i, ne znajući da se neko nalazi u frižideru, prišao je, zatvorio ih i otišao.
Kada je problem sa frižiderom bio otklonjen heroj ove priče je došao do vrata i vidio da su zatvorena izvana. Znao je da nema načina javiti bilo kome da se nalazi unutra i u trenu su mu mislima prošle najgore misli.
Zarobljen u frižideru, sa jako malo zraka, do početka sutrašnje smjene bi se sasvim sigurno smrzao. Nakon manje od pola sata, neko je otvorio vrata frižidera. Bio je iznenađen i radostan.
Pa to je bilo pravo čudo, mislio je.
Službenik iz obezbjeđenja je ušao sa baterijom i pomogao mu izaći.
Kada je konačno bio vani upitao je čuvara: “Kako ste znali da sam unutra? Ko vas je obavestio? “
A stražar jeodgovrio:” Niko, gospodine. U fabrici radi oko 50 ljudi. Vi ste jedini od njih koji me, ujutro kada dođete na posao, pozdravite i isto tako kada odlazite kući s posla.“
Jutros ste došli na posao, a na kraju dana niste izašli. To mi je bilo sumnjivo i krenuo sam da vas tražim. “
POUKA
Mi nikada ne znamo kako mali gest pažnje, makar to bio samo osmjeh ili pozdrav, može promjeniti nečiji život. I ne samo to, to može biti razlogom da neko dođe u naš život i promjeni ga u potpunosti.
Preveo i prilagodio:
Sabahuddin S.
Na Generalnoj Skupštini UNESCO-a održanoj 30. oktobra u Parizu, Rukopisna zbirka Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu i Sarajevska Hagada upisani su u Registar Memorija svijeta, posvećen pokretnoj svjetskoj kulturnoj baštini. Ovim upisom je BiH dobila svoja prva dva dobra upisana u registar uspostavljen 1997. godine, s ciljem očuvanja dokumentarne baštine od svjetskog značaja (dokumenti, rukopisi, bibliotečka, muzejska i arhivska građa ili kolekcije) u kojega je do sada upisano 348 stavki.
O značaju programa Memorija svijeta govorio je šef Ureda UNESCO-a u BiH Siniša Šešum, naglasivši da se time skreće pažnja na pokretna kulturna dobra, jer je do sada fokus uvijek stavljan na Listu svjetske baštine UNESCO-a temeljene na nepokretnom kulturno-historijskom naslijeđu. Takođe, Šešum naglašava da je, za razliku od Hagade, Rukopisna zbirka Gazi Husrev-begove biblioteke u taj registar upisana uvjetno jer je potrebno uraditi manje dopune.
”Bosna i Hercegovina ima jako puno pokretnih dobara i ovo je još jedan od vidova njihove promocije. Ta dobra se čuvaju na različitim mjestima i u institucijama BiH. Vrlo je bitno reći da je ovo početak promocije pokretnih kulturnih dobara u BiH, jer imamo jako puno toga što se može pokazati, te mislimo da će upis ova prva dva dobra biti inicijalna kapsula koja će privući ostale da promovišu sve one vrijednosti koje BiH ima”, istakao je Šešum.
Kolekcija rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu sadrži 10.585 unikatni rukopisa, koji su sastavni dio oko 20.000 većih i manjih djela iz islamskih nauka, orijentalnih jezika, lijepe književnosti, filozofije, logike, historije, medicine, veterinarstva, matematike, astronomije i drugih nauka. Najstariji sačuvani rukopis iz te kolekcije datira iz 1106. godine. Mnogi rukopisi se odlikuju izvanrednom kaligrafijom i raznovrsnim ukrasima. Rukopisna zbirka Gazi Husrev-begove biblioteke predstavlja pet posto preostalog ukupnog broja pisanih spomenika BiH iz osmanskog perioda, te se smatra najvrijednijom zbirkom te vrste danas na Balkanu.
Mustafa Jahić, bibliotekar na Rukopisnoj građi, govoreći o značaju upisa u Registar ističe: “Svakako, to je za nas veliko priznanje i s obzirom na to da će sada ova kolekcija rukopisa postati i na zvaničan način dio ukupne svjetske baštine i da će se Biblioteka afirmirati još više ne samo kod nas nego i u svijetu kao jedan nezaobilazan centar za istraživanje kulturne baštine, odnosno rukopisne građe na arapskom, turskom, perzijskom i bosanskom jeziku.”
Sarajevska Hagada izuzetan je primjer srednjovjekovne hebrejske dekorativne umjetnosti. Rukopis je napisan na pergamentu, s nizom vrhunskih ilustracija i spada među najpoznatije i najljepše hebrejske iluminirane rukopise iz srednjeg vijeka u svijetu. Sarajevska Hagada je nastala sredinom 14. vijeka, pretpostavlja se u sjevernom dijelu Španije. Godine 1894. kupio ju je Zemaljski muzej BiH od tadašnjeg vlasnika porodice Koen, a 2003. je proglašena pokretnim nacionalnim spomenikom BiH.
(ghb.ba)
Permanentno obrazovanje, usavršavanje i stručno osposobljavanje je zahtjev vremena u kojem živimo. Duboko svjesni ove činjenice, rukovodstvo Islamske zajednice Bošnjaka u Švicarskoj, na čelu sa glavnim imamom Jasmin ef. Demićem i predsjednikom Džemalom Fišekom, je organiziralo posjetu gospodina Valdeta Peštalića Islamskoj zajednici Bošnjaka u Švicarskoj.
Naime, gospodin Peštalić je poznati trener/konsultant s dugogodišnjim iskustvom u oblasti organizacionog i institucionalnog menadžmenta, upravljanja ljudskim resursima, nenasilne komunikacije itd. i dobro je poznato lice u institucijama Islamske zajednice. On je direktor Odjela za edukaciju Agencije za certificiranje halal kvalitete Islamske zajednice u BiH.
Dana 11. novembra 2017. godine u prostorijama Islamskog centra IZBA u Oberentfeldenu je organiziran seminar za predsjednike džemata, sekretare i blagajnike na temu „ORGANIZACIONO JAČANJE I INSTITUCIONALNO POZICIONIRANJE BOŠNJAČKIH DŽEMATA”
Dan kasnije, 12. novembra 2017. godine gospodin Peštalić je sa članovima džemata Gazi Alijin mesdžid u St. Gallenu radio na pripremanju “STRATEGIJE ZA PRIKUPLJANJE FINANSIJSKIH SREDSTAVA ZA IZGRADNJU NOVOG ISLAMSKOG CENTRA” koji ovaj džemat planira graditi u narednom periodu.
Imami Islamske zajednice Bošnjaka u Švicarskoj su se okupili, također u džematu GAM, dan kasnije, 13. novembra 2017., gdje je organiziran seminar za imame na temu „UNAPREĐENJE ZNANJA I VJEŠTINA IMAMA NEOPHODNIH ZA KVALITETNIJI I EFIKASNIJI RAD U SKLADU SA POTREBAMA DŽEMATA I OKRUŽENJA”.
Impresije svih učesnika seminara se mogu svesti u jednu rečenicu: “Ovo treba nastaviti.”
Naime, kroz prezentiranje pravila i principa u organizacionom menadžmentu te kroz razne radionice učesnici su stekli nova znanja i vještine u onim oblastima koja su im najpotrebnija za efektivnije i kvalitetnije rukovođenje Islamskom zajednicom Bošnjaka u Švicarskoj.
Koju vrstu ljudi Uzvišeni Allah prvo opisuje u Kur’anu? Muflihune.
O njima je riječ u ovome tekstu.
Kažu da najuspješniji ljudi na planeti imaju jednu zajedničku stvar, ali da su to imali i ljudi kroz povijest. To je jutarnji ritual. Naime, ujutro, nakon što ustanu iz kreveta, svi imaju neku vrstu pripreme za dan koji počinje.
Taj ritual je u biti postala njihova navika iz koje crpe snagu i energiju za suočenjem sa novim danom.
Ovdje ne mogu a da ne primjetim da je sabah-namaz upravo to. Jutarnji ritual. Iznenađujuće djeluje kako se savjeti najuspješnijih ljudi današnjice tako lijepo uklapaju u principe islama. Principe koje smo ostavili i nazadovali. Principe koje su prihvatili, dali im druga imena, pa napredovali.
Većinu dnevnih aktivnosti kod ljudi čine radnje koje su uobičajili raditi (navike). Od kvalitete tih uobičajenih radnji (navika) ovisi kvaliteta njihova života i rezultati koje postižu. I zato bi bilo korisno da razmislimo i da napišemo na papir naše tri najvažnije navike. Navike na koje smo ponosni i koje najviše utječu na našu produktivnost. Recimo, imate ljude koji su ponosni na svoju naviku da svakoga jutra piju kahvi u čitaju novine, ali je pitanje koliko i kako to utječe na njihovu produktivnost.
Također, bilo bi jako dobro da napišemo tri navike koje možda nemamo, ali smatramo da bi nam jako koristile da ih postignemo.
Jako je važno naviku razumjeti na ovaj način. Naime, svaki ritual je vrsta ponašanje s kojim u biti stvaramo pretpostavka za formiranje navike ili je već prerastao u naviku.
Neki smatraju da tajna uspjeha leži u planiranim dnevnim aktivnostima. Ono što želiš sutra biti, postati ili imati za to moraš danas konkretno raditi. Izgleda jednostavno, zar ne?
Važno je imati ciljeve. Godišnje. Mjesečne. Sedmične. Dnevne… I važno je razumjeti da bi se ciljevi postigli mora se biti discipliniran i dosljedan. I to biti discipliniran i dosljedan onliko dugo koliko je dugo postavljen cilj.
Godišnjem cilju se ne može posvetiti sedam dana i očekivati uspjeh. Mora se realno planirati tokom cijelog perioda ostvarenja i realizacije zacrtanog cilja.
Svakome je jasno da se najuspješniji sportisti za najveće rezultate pripremaju jako dugo, a ne sedam dana prije utakmice, utrke ili borbe, zavisno o kojem je sportu riječ.
Krajnje je vrijeme shvatiti da je izrazito naporan rad i ogroman trud upravo ono što svi uspješni ljudi prakticiraju.
Koraci prema uspjehu su ustvari koraci uspjeha. Ljudi obično primjećuju i vide samo završne korake i uspjeh. Često se zaboravlja da je svaki korak u biti realizacija uspjeha, jer uspjeh je nezamisliv bez tih koraka. Otuda svaki korak je ustvari dio uspjeha.
Dobre navike je jako teško formirati, ali je s njima jako lahko živjeti. Loše navike je jako lahko formirati, ali je s njima jako teško živjeti. Zato je važno, bez obzira na cijenu, formirati dobre navike i učiniti ih vlastitim životnim vodiljama.
Neuspješnim ljudima izleda besmisleno i besciljno, čak se i podsmjehuju kada uspješni savjetuju da svake večeri prije spavanja treba naraviti plan za sljedeći dan. Plan ostvarenja svojih definiranih i zacrtanih ciljeva. Ako tako potupa i analizira svoje postupke, primjetiće da postaje ono što planira da postane.
Jednako tako oni koji ne planiraju ništa postaju ono što planiraju – ništa.
Većina uspješnih ljudi misli većinu vremena o onome što planiraju postići. Planirani ciljevi se ostvaruju, a nejasni ciljevi vode do nejasnih rezultat.
Koliko smo puta samo čuli riječi „važno je učestvovati“. Takvi rijetko uspijevaju, oni u biti samo učestvuju. Jedini mogući uspjeh jeste ako su imali svi istu strategiju – a to je da samo učestvuju. Minimalistički zahtjevi su boljka koje se valja rješavati.
Primjetno je, zar ne, kako je jako teško bilo šta početi. Kako je teško formirati bilo koju naviku? Kako je teško ostvariti bilo šta? Kako je teško ustati iz kreveta? Kako je teško ostaviti daljinski od TV-a ili ostaviti besciljno i beskorisno milovanje površine mobitela. Kako je tako lahko naći izgovor da se ništa ne poduzima i tako lahko naći prepreku i otežavajuću okolnost.
Nužno je pronaći neku vrstu aktivacijske energije kako bi ustali, kako bi se pokrenuli i kako bi napravili bilo kakvu vrstu promjene. Ta energija je negdje u nama i kada je jednom pronađemo i budemo u tome odlučni desi se lančana reakcija koja nam omogućava da nastavljamo dalje.
Važan je, svakako i vanjski poticaj. Za vjernika ne treba tražiti bolji poticaj od onoga kojeg nalazimo u brojnim hadisima o najboljem čovjeku, o snažnom vjerniku koji je Allahu drag, o nagradi za traženje nauke, o….
Nakon pronalaženja poticaja i aktiviranja energije važna je (samo)disciplina.
Samodisciplina je sposobnost natjerati se da radiš ono što treba da radiš i kada treba da radiš bez obzira da li ti se to svidjelo ili ne.
Svako to može uraditi ako može ovako da se ponaša. Ako neko uspije izgraditi samodisciplinu da nešto radi i onda kada mu se ne sviđa to onda znači da je sve drugo moguće.
Mnogi disciplinu smatraju kaznom. Ali to nije kazna. Disciplina je trening. Ako promjenimo svoj mentalni sklop i fokusiramo se na disciplinu, brzo ćemo vidjeti njene efekte i počeće nam se sviđati. Disciplina je najbolji prijatelj na putu do uspjeha jer, uistinu, pomaže više i bolje nego bilo ko drugi.
Ovdje možemo spomenuti disciplinu kao sastavni dio vojne obuke. Naime, nemoguće je i pomisliti na vojsku bez discipline. Može se ponekad i pretpostaiti da je disciplina neka vrsta kažnjavanja vojnika, ali kada ti vojnici budu bili stavljeni na kušnju i u izazove, posebice one gdje njihovo znanje, ponašanje, stečene vještine i sposobnosti znače čuvanje ljudskih života, onda se shvati da je disciplina imala smisla.
Zapamti, ako radiš mnogo više to ne znači da ćeš više uraditi. Nemoj nikada pomiješati kretanje sa napredovanjem. Mnogi ljudi su stalno u pokretu ali jako malo napreduju. Zbog nejasnih ciljeva i bez sistemskog rada u ostvarenju ciljeva, čovjek stječe dojam vlastite zauzetosti i stalnih obaveza, ali ne primjećuje i ne može evidentirati progres, napredovanje. A kako da i bilježi napredovanje kada uopće i ne zna u kojem smjeru da se kreće i kada jasno ne zna šta znači biti na mjestu A umjesto na mjestu B.
Primjetio sam da osobe koje vole video-igrice često na Youtube gledaju kako je neko bolji od njih uspio preći sa jednog na drugi level. To se dešava onda kada sami ne nalaze načina da to urade. Nakon više pokušaja uoče da ne ide i onda jednostavno odu i pogledaju kako to rade oni koji su bolji od njih. Šta nam to govori?
To nam kazuje da uopće nije sramota u savladavanju levela, na putu uspjeha, tražiti pomoć i savjet od onih koji su tim putem već prošli.
Živimo u svijetu gdje je svako očaran zabavom i tako je lahko provesti najbolje sate svoga dana gledajući šta drugi ljudi rade: kako se igraju, kako se oblače, gdje putuju, kako se zabavaljaju,… Ima li u tome nešto loše? Zavisi. Ako to sve ostane samo na gledanju onda da. Ali ako iz toga izvučemo pouke i (na)učimo kako pomjerati granice u svome životu – onda ne. Loše je ostati na istom levelu čitavu vječnost gledati uspjehe drugih negirajući potrebu da učimo od njih.
Jako je poželjno da se ponašamo kao učenici. Jer, dok gledamo kako drugi ljudi nešto fenomenalno rade nešto duboko u nama želi da i mi to radimo jednako dobro kao oni ili bolje. Stvar je u tome da li ćemo dozvoliti da se ta iskra ugasi ili ćemo je rasplamsati.
Kao što svi uspješni ljudi imaju neke zajedničke osobine, tako nije teško zaključiti da i neuspješni ljudi na planeti također imaju mnogo toga zajedničkog.
Analizom vlastitih navika prilično vjerno ćemo moći dijagnosticirati u kojem taboru se nalazimo ili bar kojem smo bliži.
I za sami kraj odgovor na pitanje s početka ovog teksta. Naime, kada i ako čitamo Kur’an vidjećemo da već u prvim ajetima sure El-Bekare Uzvišeni Allah opisuje one koji su uspješni (2:1-5). On s.v.t. nam kazuje, na samom početku, da u svim našim naumima i svim našim težnjama i planovima moramo imati na umu nekoliko karakteristika kojima On opisuje uspješne.
Sabahuddin ef, Sijamhodžić
imam džemata GAM, St. Gallen
SREBRENIK: 24. mart: Polaznici mekteba Kiseljak, Bare i Bjelave sa svojim muallimima: Ismet-ef. Odobašićem, Muhamed-ef. Bašićem i Ishak-ef. Mehuljićem, boravili su u dvodnevnoj ekskurziji u St. Gallen-Švicarska, a domaćin im je bio GAM (Gazi Alijin mesdžid) St. Gallen.
Nakon petnaestosatnog putovanja stigli su u St.Gallen, u jutarnjim satima, gdje su ih dočekali domaćini na čelu sa imamom Sabahudin-ef. Sijamhodžićem. Nakon kraće pauze, Sabahuddin-ef. zaželivši dobrodošlicu gostima predstavio je džemat GAM kroz video prikaz i tako ih upoznao o osnovnim podacima vezanim za džemat kao i njihovim aktivnostima u izgradnji novog kopleksa GAM-a. Gosti su smješteni kod domaćina-vršnjaka polaznika mekteba GAM St.Gallen, a cilj je upoznavanje i izmjena iskustava, kao i druženje. Polaznici pomenutih mekteba iz Srebrenika uz obezbijeđene stručne vodiče obišli su: staru jezgru grada, Historijski muzej, Muzej umjetnosti, zgradu gimnazije St.Gallen, HSG univerzitet, Gallus trg, Crveni trg, poznatu katedralu sa koje se učio ezan, jezero Bodensee Arbon. Prema riječima Ismet-ef. Odobašića nakon klanjanja podne-namaza u prostorijama mesdžida prisutne su poselamili kako domaćini tako i gosti iz Srebrenika, zahvalivši im se na gostoprimstvu pozvali su ih u goste u Srebrenik. Koristim priliku da se zahvalim džematlijama džemata GAM, džamijskom odboru i njihovom imamu koji su iskazali gostoprimstvo mektebskim polaznicima moleći Allaha da im to upiše u hajr-ističe Ismet-ef.
ovi mektebi do sada su realizirali ekskurzije u Cazin, Bihać, Srebrenicu, Sarajevo, Mostar, Fojnicu, Zagreb, Ljubljanu, Kopar, Beč, Grac, Minhen, gdje su stekli veoma lijepa iskustva.
(preporod.com)
Autor: Dr Fuad Sedić
Preporuka ženidbe i savjeti mladencima
Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada vam dođe neko ko želi da se oženi, a vi budete zadovoljni sa njegovom privrženošću vjeri i njegovim ponašanjem, oženite ga. Ako tako ne budete postupali zavladaće iskušenje, smutnja (fitnet) na zemlji i javni nered.” (hadis je sahih. Tirmizi i Ibn Madže, )
Allah dž.š. isto nam to naređuje: “Udavajte neudate i ženite neoženjene i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.” (En-Nur, 32.)
Poslanik, s.a.v.s., je također savjetovao: “Ženite se, jer vam žene doista donose u kuće bereket (Nemojte se plašiti da zbog opskrbe ne stupite u brak).” (El-Bezzar, hasen)
Ako je roditeljima ili starateljima glavna preokupacija da svoje kćerke, sestre i ostale od rodbine udaju samo za ugledne i bogate ljude, to će rezultirati time da će dosta djevojaka ostati neudato, i mladića neoženjeno, što će opet rezultirati širenjem nemorala, iskušenja i nereda među ljudima. A pored toga smanjit će se natalitet, što je opet jedan od problema u koje čovječanstvo uveliko zapada.
Malik ibn Enes je smatrao da je vjera jedini i glavni kriterij kod izbora bračnog druga.
Islam podstiče i teži onome što je pozitivno i što je dobro, pa prilikom izbora bračnog druga smatra da je kriterij privrženosti vjeri i ponašanja ono na šta treba gledati, jer ako se ne bude tako radilo, desit će se smutnja na zemlji. Vrlo često staratelji prilikom udaje svojih štićenica gledaju na imetak, porijeklo, pleme, stalež i tome slično, a zapostavljaju vjeru. Poslanik, s.a.v.s., nas upućuje kako da biramo svoju suprugu pa kaže:
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ženu udaju četiri stvari: njen imetak, njeno porijeklo, njena ljepota i njena vjera, pa drži se one koja je vjernica. Teško tebi, (ako ne poslušaš ovaj savjet).” (Buhari i Muslim)
Poslanik, s.a.v.s., u ovom hadisu nas obavještava o onome kako ljudi uobičajeno postupaju prilikom izbora bračnog druga i na što gledaju. Zadnje što je spomenuto je vjera, pa Poslanik, s.a.v.s., savjetuje onoga ko slijedi uputu da se drži one koja je vjernica.
Neki čovjek je upitao Hasana Basrija: -Moju kćerku prosi nekoliko mladića, pa za koga da je udam? On reče: -Udaj je za onoga koji se boji Allaha, jer takav, ako je zavoli on će joj iskazati poštovanje, a ako je prestane voliti, neće joj činiti nepravdu (zulum).
Čim se steknu optimalni uvjeti za sklapanje braka, time ne treba oklijevati, nego s tim treba požuriti, jer Poslanik, s.a.v.s., kaže:
“O skupino mladića, ko je od vas u mogućnosti da se brine o ženi, neka se oženi, a ko nije u mogućnosti neka posti jer će mu post pomoći da obuzda svoje strasti.” (muttefekun alejhi)
U drugom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže:
“Ženite one koje se omiljene i koje rađaju djecu, jer ću se ja ponositi sa vašim mnoštvom na Sudnjem danu.” (sahih, Ahmed i Ibn Hibban) Poslanik, s.a.v.s., podstiče svoje sljedbenike na sklapanje braka, jer će im to pomoći u formiranju novih porodica, obaranju pogleda od onoga u što je zabranjeno gledati, čuvanju morala, poboljšavanju nataliteta i spašavanje od smutnje i općeg nereda u društvu. Ovom prilikom ćemo navesti:
DESET SAVJETA BRIŽLJIVOG OCA SINU PRIJE ŽENIDBE:
Sinko moj, ti nećeš postići sreću u svome braku osim sa deset karakteristika koje ćeš ponuditi svojoj ženi, pa dobro ih zapamti i vodi računa o njima:
– Prvo i drugo (zbog njihove posebne važnosti): Žena voli da se prema njoj bude pažljivo i nježno i voli da joj se govori kako je voliš, pa nemoj da škrtariš u tome, jer ako u tome budeš škrtario napravićeš između nje i sebe distancu krutosti i nedostatak u ljubavi.
– Treće: Žena ne voli grubog i svojeglavog čovjeka, niti voli blagog i slabog, pa zato vodi računa da svakoj od ovih osobina dadneš njeno pravo mjesto i mjeru, jer će to biti veći motiv za međusobnu ljubav i smirenost.
– Četvrto: Žena od svoga muže voli ono što muž voli od nje, od ljepote govora, lijepog izgleda, higijene i urednosti, pa nastoj da uvijek budeš takav.
– Peto: Kuća je kraljevina žene i ona se tu osjeća kao vladar na svome prijestolju i ona je tu gospodarica, pa vodi računa da ni slučajno ne pokušaš srušiti tu kraljevinu, ili da je pokušaš skinuti s tog prijestolja, jer time ugrožavaš njenu vladavinu. Nijedan vladar nema veće neprijatelja od onoga ko mu ugrožava njegovu vlast, pa makar to javno i ne pokazivao.
– Šesto: Žena želi da pridobije svoga muža ali da ne izgubi svoju porodicu, pa nemoj slučajno da pokušavaš staviti sebe i njenu porodicu na isti rang, pa da joj uvjetuješ: ili ti ili njena porodica, jer ona i ako odabere tebe, uvijek će ostati povrijeđena i negativnosti tog osjećaja će vas pratiti u cijelom životu.
– Sedmo: Žena je stvorena od krivog rebra i to je tajna njene ljepote i privlačnosti, a to nije nikakva mahana kod nje, jer: “Ljepota obrve je u njenoj zakrivljenosti.” Ako pogriješi, nemoj toliko prenagliti prema njoj i pokušavati ispraviti tu krivinu, jer će to dovesti do pucanja rebra, a to je razvod braka, ali nemoj je ostavljati u grešci, pa da joj se zakrivljenost povećava, jer će se time udaljiti od tebe i neće biti među vama bliskosti, niti će više slušati nešto od tebe. Uvjek budi između to dvoje.
– Osmo: Svojstveno ženi je da zaboravi dobro koje joj muž učini, pa ako joj cijelog života činiš dobro, a samo jednom uradiš suprotno, ona će reći: “Nisam od tebe nikada ni vidjela dobra.” Nemoj da te ova ženina posebnost i svojstvenost učini da je mrziš, niti da se od nje udaljavaš, jer iako ti se ova njena osobina ne dopada, ima mnogo više lijepih osobina kod nje koje te zadivljuju i sa kojima si zadovoljan.
– Deveto: Žena prolazi kroz faze tjelesne slabosti i duševne rastrojenosti, tako da ju je Svemogući Allah oslobodio nekih farzova (strogih obaveza). Od nekih obaveza ju je potpuno oslobodio (namaz) a neke je odgodio za kasnije (post), sve dok se ona fizički i psihički ne oporavi i ne uravnoteži. Zato budi prema njoj u ovim situacijama plemenit i nježan, ako ju je Allah, dž.š., oslobodio farzova, pa i ti je poštedi svojih naredbi i zahtjeva.
– Deseto: Znaj da je tvoja žena poput zarobljenika kod tebe, pa budi milostiv prema njenom stanju i pređi preko njenih slabosti, ona će ti biti najbolja dunjalučka blagodat i najbolji saputnik.
Što i Poslanik, s.a.v.s., potvrđuje hadisom: “Cio ovaj svijet (život) je privremeno uživanje, a najbolji užitak (ovosvjetsko zadovoljstvo) je dobra i čestita žena.” (Muslim, Ahmed, Nesai – sahih)
(preporod.com)
Danas su priče o dobroj djeci koja su istovremeno odgojena i obrazovana prava rijetkost. Ako se takav trend nastavi, ostat će samo bajke u kojima će nekad biti spomenuta djeca koja odišu ljepotom, čistotom, pameću,obrazovanjem, lijepim odgojem… i koja su poslušna svojim roditeljima i drugim ljudima. Nažalost, mnogo je onih koji pokušavaju da djecu i mlade odvrate od Istine o našem postojanju, o tome ko nas je stvorio, ko nam je život dao i ko spušta svoju milost i blagodati na nas. Odgoj djece počinje rano u djetinjstvu, a jedan od najbitnijih vidova odgoja je, upravo, upoznavanje naše djece s Istinom. Odgoj i obrazovanje imaju početak, ali nemaju kraj. Da bismo ubirali plodove svoga rada, potrudimo se da ono što nauče o svojoj vjeri naša djeca i omladina pretaču u praksu. Poslanik s.a.v.s., je rekao : „ Kada čovjek umre prestaju mu se pisati dobra djela, osim u tri slučaja: ako iza sebe ostavi trajnu sadaku, znanje kojim se ljudi koriste i hairli dijete koje moli (Allaha) za oprost!“ / Muslim/
Sve više je problema s kojima se suočavamo. Neki od tih problema su i akutna prijetnja duhovnom uništenju čovjeka. Svijet danas pritišće kriza koju je sve teže kontrolisati. Teški poroci, kao što su droga, alkohol, nemoral, kocka, kladionice itd., pogađaju našu djecu i omladinu, a mi ćemo za to biti pitani. Govori se o mnogim krizama, ali se jedna od njih počesto zaboravlja i zapostavlja: velika kriza koja nagriza i razara našu djecu, omladinu i kompletne porodice – kriza vjerovanja i kriza morala. Šta uraditi kako bismo savladali tu kriza u koju sve više zapadaju naša djeca i omladina? Uspjet ćemo ako se budemo pridržavali uputa vjere, ako budemo učili Kur'an i slijedili Poslanika, s.a.v.s., a to možemo putem mektepske nastave. Naši prioriteti treba da budu: mekteb, odgoj, obrazovanje naše djece i omladine i velika borba za spasenje na oba svijeta. Pokušajmo naći najbolji put za sretniju budućnost.Temeljni izvori naše vjere Kur'an i sunnet Poslanika s.a.v.s., ističu da je islamski odgoj prioritetna obaveza, zato je veoma važno kako će naša djeca biti odgojena.
Mektepska nastava temeljni je oblik odgoja i obrazovanja naše djece. To je veoma važna tema o kojoj svakodnevno moramo razgovarati kako bismo, u moru problema, pokušali da, uz Allahovu pomoć, svoju djecu izvedemo na Pravi put i odgajamo ih na pravi način.
Pravilan odgoj jedan je od najvažnijih zadataka ummeta, pogotova nas Bošnjaka. Mekteb je mjesto gdje se odgoj dodatno oblikuje i uljepšava ulaskom u svijet islamskih vrijednosti kao što su namaz, post, zekat i hadždž. Ukoliko uspješno izvršimo taj zadatak, možemo se nadati da ćemo biti s onima koji će imati koristi na oba svijeta.
Danas je vrlo bitno odgojiti i obrazovati djecu i mlade kako bi hodili Pravim putem i život iskoristili na najbolji način.
Mekteb je adresa na koju se treba obratiti za pomoć u odgoju djece, jer upravo ta djeca imaju priliku da dosegnu vrijednosti koje će ih usmjeravati u životu. To je ogledalo naše svijesti i odnosa prema vjeri, posebno važno mjesto u procesu odgoja i obrazovanja. U mektebu se nekada sticala opća pismenost, što je imalo veoma važnu ulogu za muslimane. Poslanik, s.a.v.s., je, svojevremeno, odlučio da oslobodi pismene zarobljenike ukoliko opismene, nauče deset muslimana, da čitaju i pišu. Gubljenjem te opće uloge, mekteb nije izgubio svoju ulogu u našim životima, ostao je važno mjesto gdje se naša djeca edukuju o vjerskim vrijednostima. U mektebu djeca uče o islamskim temeljnim dužnostima i obavezama, ali se i odgajaju u duhu islamskih propisa i normi.
Tokom mektepske nastave rođena su i rađaju se mnoga prijateljstva. Mekteb je, ponekad, i glavna karika, od koje se gradi životni lanac koji, na kraju, biva krunisan brakom. Živimo u vremenu zauzetosti, žurbe, egoizma, kada je sve manje prilike i potrebe za druženjem i prijateljstvom. Ljudi se susreću, ali malo razgovaraju, ne druže se, ne obilaze jedni druge. Zato je prijateljstvo koje se rodi u mektebu trajno, jer je nastalo druženjem i učenjem o svojoj vjeri. Allah, dž.š., kaže : „ A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima…“ /At-Tewba/ Islam zagovara povezivanje ljudi na temelju vjere u Allaha, dž.š., njihovog Gospodara. Prijateljstvo koje tako nastane ne raskida se lahko, jer nije izgrađeno na dunjalučkom interesu.
Mekteb je i mjesto borbe protiv maloljetničke delinkvencije. Imam Gazali je poučavao svoje savremenike da odgoj djece počinje dvadeset godina prije rođenja. Svoje učenje on je, sigurno, temeljio na sadržaju sure Lukman. Lukman, a.s., bio je primjer pravog, istinskog, uspješnog odgajatelja. Kada je odgojio sebe kao pravi primjer, tada i svoje dijete uči o vjeri.
U mektebu je dijete naučilo kako treba živjeti, poštovati ulemu, roditelje, komšije, prijatelje, starije… Mi možemo donositi zakone kakve hoćemo, ali nećemo imati uspjeha ako porodica ne bude radila svoj posao i ako ne budemo sami pokazivali kako koračati ispravnim putem. Mudri Lukman je svoje dijete učio vjeri: „O sinko moj, dobro i zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti…“ / Luqman, 16/ Novi zakoni neće zaštititi našu djecu i mlade od poroka i maloljetničke delinkvencije, nego će ih zaštititi vjera i ono što su naučili tokom mektepske nastave.
Mektepska nastava odgaja nove mlade džematlije, uči ih lijepom ponašanju i ophođenju s drugima. Od toga zavisi naša budućnost. Djeca i mladi koji su pohađali mektepsku nastavu nose na svojim plećima našu vjeru u vremenu u kojem živimo, kao i onom koje slijedi. S djetetom koje je pohađalo mekteb, a u koje nije usađeno lijepo ponašanje i koje nije moralno, teško možemo uspjeti da pobijedimo sve poroke koji su nam nadohvat ruke, a koji polahko odvode čovjeka u propast. Zato je bitno u mektebu odgajati dijete koje će sutra tebi, kao imamu, porodici, džematu, Islamskoj zajednici… biti od velike koristi i koje će biti aktivni član Zajednice.
Ako naša djeca budu učila i redovno dolazila u mekteb, uticat će to i na manji broj roditelja u staračkim domovima, jer će djeca koja su odgajana u mektebu znati koje su njihove obaveze prema onima koji su se brinuli o njima dok su bili mali.
Veoma je bitan trougao: muallim, dijete, roditelj, jer je na tom principu postavljen temelj uspješnog odgoja i obrazovanja djeteta. Muallim mora, na najljepši način, znanje o vjeri prenijeti i predočiti djetetu. On mora biti strpljiv, mora podsticati dijete da uči, ali i da se stavi u poziciju roditelja koji želi da dijete postigne najbolje rezultate. Muallim, u svakom pogledu, treba da bude uzor djetetu. Roditelji imaju obavezu i prema muallimu i prema djetetu.
Oni su dužni da prate dijete, da ga usmjeravaju, paze s kim se druži i da imaju redovan kontakt s muallimom. Pored učenja, djecu treba navikavati da rade, kako bi, tokom života, bila sposobna da se snađu u svakoj situaciji.
Dijete mora pažljivo da sluša muallima, da redovno uči i lijepo se ophodi i ponaša, da se priprema za mektepsku nastavu. Muallim će, putem dodatnih aktivnosti, kao što su: izleti, ekskurzije, takmičenja i druženja, podsticati djecu da budu odgovorni polaznici mektepske nastave, samim tim i odgovorni prema svojoj vjeri. Ako muallim zakaže i u potpunosti ne izvrši svoju obavezu, to će se odraziti i na dijete, a to će se desiti i ako dijete ne ponavlja i ne uči zadano gradivo. Ako roditelji ne budu pratili svoje dijete, sve ono što je ono naučilo pred muallimom može, vrlo lahko, da i zaboravi. Da bi mektepska nastava dala rezultat, moraju biti uključeni muallim, dijete i roditelji. Ako nema vjere, islamskog odgoja i moralnih vrijednosti, nema odgojenog djeteta. Bez odgojenog djeteta nema zdrave porodice, bez zdrave porodice nema moralnog i duhovno razvijenog čovjeka koji će biti nosilac svoje vjere i predstavljati vjernike u pravom smislu, na način kako treba da živi iskreni vjernik. To je hak koji će djeca tražiti od roditelja: Jesu li bili odgovorni i jesu li ih poučili vjeri!?
Oni koji budu odgajani u duhu islama i koji budu sticali znanje o islamu bit će sigurni da koračaju u sretniju budućnost. Allah, dž.š., kaže : „ Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju.!“ /Az- Zumer, 9. ajet/ Bitno je da naša djeca i mladi budu oni koji će biti obasuti srećom, znanjem, ljepotom učenja, nadahnuti duhovnom snagom koja će im ukazati kako da idu obasjanim stazama, da ne da zapadnu u tminu i tamu gdje mogu sve izgubiti. Mladost je najbolje razdoblje ljudskog života i o njoj treba da brinu roditelji, društvo i Islamska zajednica. Zato, djeco i omladino, ne dozvolimo da svoju mladost izgubimo u jednom trenu, a izgubit ćemo je ukoliko ne budemo praktikovali svoju vjeru i ukoliko ne bude bilo mekteba. Nemojmo biti robovi strasti, budimo sretni što smo vjernici i što smo pohađali mektepsku nastavu.
Djeca i mladi, ukoliko budu slušali i izvršavali ono što je ovdje spomenuto, bit će poštovani i okićeni korisnim znanjem. Zato treba da na najbolji mogući način rasporede svoje vrijeme i usmjere život u skladu s naučenim. Moramo tragati za znanjem, jer ono je svjetlo i uputa svakom čovjeku, a neznanje je tmina i tama u kojoj lahko možemo zalutati. Naša ulema i dalje ostavlja znanje kojim se drugi koriste. Stečeno znanje uzdiže polaznike mekteba. Oni koji su okićeni tako stečenim znanjem pomagat će islam, džemat, porodicu, Islamsku zajednicu. Naši preci su svoje znanje pretakali u život i na taj način svjedočili iman – vjerovanje i znanje koje su posjedovali.
Završit ću ovu hutbu kur'anskom dovom: „Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!“ / Al-Furqan, 74/
Mualllim: hfz.mr. Maid-ef. Ibrahimović
(islamskazajednica.ba)