U predaji se kaže, da je jedan čovjek po imenu Ebu Nasr as -Sajjad bio jako siromašan, a imao je ženu i sina. Jedne prilike nisu imali ništa u kući za jesti pa se uputio nebi li nešto našao za hranu. Žena i dijete su se previjali od gladi i plača, tako da ih on od žalosti nije mogao gledati, već je izašao iz kuće.
Poslije besciljnog hodanja zaputi se velikom alimu (učenjaku) Ahmedu Miskinu. Požali mu se na stanje, a ovaj mu reče da pođe sa njim na obalu mora.
Kad su došli tamo reče mu da uzme abdest i da obavi dva rekata, a potom da prouči bismillu i baci mrežu u more. Kad su izvukli mrežu u njoj je bila ogromna riba. Alim mu reče da je ide prodati u čaršiju i za novac da kupi hranu čeljadima.
Kada ju je prodao dobio je novca za koji je kupio burek i jednu slatku pogaču. Želeći da zahvali alimu, krene prema njegovoj kući i ponudi mu burek, ali ovaj odbi primiti i odgovori:
»Da sam to radio zbog sebe, nebi smo uhvatili ribu. Ja sam ovaj hajr učinio radi hajra. Nego ti to uzmi i nahrani svoju čeljad»!
Na putu prema kući Ebu Nasr susretne ženu sa djetetom u naručju, oboje plaču i jedva se vuku od gladi. Pogleda u burek i pogaču, pa onda u dijete i majku, a onda mu na um pade njegovo dijete i žena. Poče u sebi razmišljati: Ako ovo dadnem njima, šta ću za svoje dijete i ženu?!
Zatim mu se pogled susrete sa umornim i uplakanim pogledom žene i kad ugleda suze, to ga dotuče. Uze burek i pogaču i dade majki i djetetu. Umorno i uplakano lice majke ozari radost i sreća, a dijete sa osmijehom poče otkidati komadiće.
Krenu dalje kući i umjesto hrane sad je nosio veliku i tešku brigu. Šta dati svome djetetu i svojoj ženi? «We kane Allahu šakiren alima»! (Allah je zahvalan i sve zna).
Kad se približio kući začu glas: »Poznaje li neko Ebu Nasra as-Sajjada»!? Neko mu naišareti na njega i on priđe i upita: » Jesi li ti Ebu Nasr»? « Jesam »- odgovori mu on. Čovjek nastavi: » Tvoj otac mi je pozajmio ovih 30 hiljada dirhema prije 20 godina, a ja mu ih nisam mogao vratiti do sada. On je u međuvremenu preselio i ja želim da se oslobodim duga»!
Ebu Nasr zatim kaže:» I tako mi Allaha postao sam najimućniji čovjek u mahali, tako imućan da sam dijelio po hiljadu dirhema sadake iz zahvalnosti Allahu»! Malo zatim počeo sam se uobražavati i hvalisati zbog te sadake, da bi jednu noć zaspao i usnim kako je postavljen mizan (vaga) i zove glasnik:
» O Ebu Nasre, hajde da ti se izmjere dobra i loša djela»! I bijaše postavljena moja dobra i loša djela, ali pretegoše loša!
Sav u strahu zapitah: » A gdje su mi tolike sadake, gdje je toliki imetak što ga podijelih»? Zatim se na mizan (vagi) postavi moj podijeljeni imetak i ugledah ispod svake hiljade dirhema po jedan nagon hvalisanja i uobraženosti, koji pretegoše, a ta sadaka bi poput pamuka.
Zaplakao sam a zatim začuh kako neko pita: » Jeli mu šta ostalo od hajra»? U tom se začu drugi glas:
» Jeste, ostali su mu burek i pogača»! Ugledah burek i pogaču na mizanu, vaga se podiže i dobra i loša djela se izjednačiše!
Obuze me strah kad opet začuh onaj glas: » Imali za njega još nešto»? « Ima odgovori drugi glas». « Šta je ostalo»? « Ostale su mu suze one gladne majke i radost zbog bureka i pogače». Kad se staviše te suze i radost majke, dobra djela pretegoše.
Opet začuh onaj glas i opet isto pitanje: » Ima li još nešto u njegovu korist»? «Ima» – odgovori drugi glas. «Šta ima»? « Ima još dječiji osmijeh zbog bureka». Staviše dječiji osmijeh, a dobra djela pretegoše još više. U tom začuh graju: »Spašen je, spašen je»! Probudih se sav slomljen i sretan i ponovih riječi onog alima:»
Da sam to radio zbog sebe, ne bismo uhvatili ribu. Ja sam ovaj hajr učinio radi hajra»! Čini dobro i ne boj se!
Zato dragi brate i sestro zapamtimo, da ono što smo učinili za sebe, umire zajedno sa nama, ono što smo učinili za druge, ostaje vječno i besmrtno!
Gospodaru naš, molimo Te da nam pomogneš da radimo dobra djela, da se klonimo ružnih djela, učini nas od onih koji kada urade dobro djelo to ih obraduje, a kada učine neko ružno djelo, mole za oprost svojih grijeha!
Gospodaru naš, primi naša dobra djela i podari nam zdravlja i svakog dobra. Gospodaru naš , oprosti, smiluj se, budi prema nama plemenit, pređi preko naših grešaka za koje Ti znaš, jer Ti zaista znaš i ono što mi ne znamo, Ti si Najmoćniji i Najplemenitiji. Svojom milošću uvedi nas u Džennet AMIN!
Imam IBKC džemata Chur
Ibrahim ef. Hadžić
