Izbor najvažnijih fetvi i odgovora na šerijatska pitanja
Poštovani brate i sestro,
Prije nego postavite pitanje prvo provjerite među postojećim pitanjima i odgovorima da li postoji odgovor na Vaše pitanja.
Ukoliko ne pronađete adekvatan odgovor Vašoj pažnji preporučujemo veliki broj pitanja i odgovora na zvaničnoj webstranici Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (vidi ovdje).
Ako i ovdje ne pronađete odgovor na Vaše pitanje i želite stav ili mišljenje jednog od imama Islamske zajednice Bošnjaka u Švicarskoj javite nam se sa pitanjem putem formulara na dnu ove stranice i mi ćemo Vam se prvom prilikom javiti.
Najnovije na blogu
-
Ramazanska čestitka gl. imama i predsjednika IZBCH
-
IKCB Džemat ”Dr. Irfan Ljubijankić” dobio stalnog imama
-
ORGANIZACIJA I AKTIVNOSTI TURSKE I ALBANSKE ISLAMSKE ZAJEDNICE U ŠVICARSKOJ
-
Održana redovna izvještajna skupština IZBCH
-
Professionalisierungsanreize für religiöse Betreuungspersonen – Bericht des Bundesrates
Fetve
Sarajevo, 24. oktobar 2017. (MINA) - Zbog velikog interesovanja i čak pogrešnih interpretacija u dijelu javnosti MINA prenosi integralni tekst fetve Vijeća muftija o dozvoli uzimanje kamatnog kredita radi zadovoljavanja nužnih životnih potreba.
Tekst ove fetve kao i drugih zaključaka Vijeća muftija bit će publikovan u narednom broju IIN Preporod.
Integralni tekst Fetve pročitajte u nastavku:
Na osnovu člana 10. i člana 33. Poslovnika o radu Vijeća muftija, Vijeće muftija Islamske zajednice u BiH je na trinaestoj redovnoj sjednici, održanoj u Sarajevu 27. muharrema 1439. h. g., odnosno 17. oktobra 2017. godine, razmatrajući upite brojnih članova i pripadnika Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, kao i mnogih čitalaca Preporoda o tome da li je dopušteno korištenje kamatnih kredita radi rješavanja stambenog pitanja, školovanja djece, kao i drugih nužnih potreba, donijelo sljedeću:
F E T V U
o dozvoli za uzimanje kamatnog kredita radi zadovoljavanja nužnih životnih potreba
Općepoznato je da islam izričito zabranjuje kamatu. U Kur'anu stoji: „A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.“ (Al-Baqara, 275.) To je propisano zbog toga što bogati ljudi kamatom eksploatiraju siromašne. Kamatom se potcjenjuje vrijednost ljudskog rada i bazirana je na pogrešnoj percepciji da je novac sam sebi cilj, a ne sredstvo.
Klasični islamski pravnici su konstatirali da ko god posluje s kamatom počinio je „kufr al-niʻma“ (čin nezahvalnosti na Allahovoj blagodati, što je veliki grijeh) i nepravdu (zulum), jer je novac sredstvo koje služi zadovoljenju određenih ciljeva/koristi, a nije sam sebi svrha. Ako novac bude predmet trgovanja, onda on postaje sam sebi cilj, a to nije intencija Zakonodavca. Prema tome, jedini smisao prodaje novca za novac jeste njegovo gomilanje, a to je nepravedno. Muslimani su dužni slijediti islamske propise i nastojati promovirati univerzalne islamske vrijednosti na kojima treba počivati uređenje društveno-ekonomskih odnosa među ljudima, a koje garantiraju pravdu, međuljudsku solidarnost i izbjegavanje sukoba i ratova.
Muslimanski učenjaci su u proteklom stoljeću argumentirano odgovarali na savremena fikhska pitanja vezana za banke i njihovo kamatno poslovanje. Jedno od njih je pitanje štednje u bankama i raspolaganje kamatom koja se na osnovu nje ostvari. Postavili su ga poduzetnici, koji su imali realnu potrebu čuvanja novca na sigurnom. Poznat je odgovor spomenutih učenjaka, kao i njihovo pravno obrazloženje, prema kojem se ostvarena korist od kamatne štednje mora utrošiti u dobrotvorne svrhe, a nikako za vlastite potrebe.
Mustafa Zerka, poznati poznavalac pravnih pravila unutar fikhske nauke, ovaj stav je obrazložio poznatim fikhskim pravilima: Nužda zakon mijenja (الضرورات تبيح المحظورات) (Al-Ḍarūrāt tubīḥ al-maḥẓūrāt) i Potreba ima snagu nužde, kako javna, tako i privatna (الحاجة تنزل منزلة الضرورة عامة كانت أو خاصة) (Al-Ḥāğğa tunazzal manzila al-ḍarūra ʻāmma kānat aw ḥāṣṣa). Drugim riječima, u situacijama nužde ili potrebe, dozvoljeno je posuditi novac od banke koja posluje s kamatom, uz napomenu da zabrana kamate ostaje na snazi.
Osim poslovnih ljudi, koji imaju potrebu da čuvaju novac na sigurnom, puno je veći broj ljudi koji imaju potrebu rješavanja stambenog pitanja i drugih nužnih potreba. S obzirom da se spomenuta šerijatska i fikhska pravila naslanjaju na brojne zakonodavne tekstove Kur'ana i hadisa, njihova šerijatska ili pravna snaga je time veća i značajnija. Ovo pitanje podupiru i druga šerijatska pravila, koja govore o poteškoći i šteti: Šteta se mora otkloniti (الضرر يزال) (Al-Ḍarar yuzāl), Poteškoća zahtijeva olakšicu (المشقة تجلب التيسير) (Al-Mašaqqa tağlib al-taysīr) i Poteškoća se otklanja (الحرج مدفوع) (Al-Ḥarağ madfūʻ).
Imajući u vidu sve izneseno, slijedeći kur'ansko načelo: „On je vas izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao“ (Al-Ḥağğ, 78.), te „Allah hoće da vam olakša, a ne da poteškoće imate“ (Al-Baqara, 185.),
pridržavajući se upute Časnog Poslanika koji je rekao: „Olakšavajte, a ne otežavajte“ (muttefekun alejh) i
pozivajući se na spomenuta šerijatska i fikhska pravila,
Vijeće muftija Islamske zajednice u BiH usvaja fikhski stav prema kojem je dopušteno korištenje kamatnih kredita u situacijama nužde i stvarne životne potrebe, uz napomenu muslimanima da su dužni držati se okvira nužde i stvarnih životnih potreba, te koristiti ovu olakšicu u onome što je halal, dopušteno i korisno. Vijeće muftija potvrđuje da se ovom fetvom ne odobrava kamatno poslovanje (davanje kamatnog kredita i lihvarenje), nego samo uzimanje kamatnog kredita u slučajevima nužde.
Ukoliko postoji mogućnost rješavanja problema finansiranja spomenutih potreba na osnovu beskamatnog poslovanja, nema opravdanja za uzimanje kamatnih kredita, jer u tom slučaju nužda ne postoji. A Allah najbolje zna!
Husein-ef. Kavazović
Reisu-l-ulema
Broj: 03-2-21/16
Datum: 17. džumade-l-ula 1437. h.g.
26. februar 2016. godine
Razmatrajući implikacije zaključka Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, kojim se daje tumačenje zakonskih odredbi o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu te odredbi o sudačkim i tužilačkim kodeksima, aktueliziranog u dopisu poslanom svim sudovima i tužilaštvima u Bosni i Hercegovini, kojim se rukovodiocima pravosudnih institucija skreće pažnja na zabranu nošenja vjerskih simbola i obilježja svim uposlenim u pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine, na vjerske slobode i prava žena muslimanki koje nose hidžab, odnosno mahramu na glavi, posebno imajući u vidu pokušaje nekih članova VSTV-a da vlastitim tumačenjem opće zakonske odredbe podvedu hidžab/mahramu pod ovu zabranu, upuštajući se pri tome u tumačenje islamskih simbola i obilježja, a što nije u njihovoj nadležnosti niti kompetenciji, Vijeće muftija je na svojoj Šestoj redovnoj sjednici održanoj 16. džumade-l-ula, 1437. god. po H./25. februara 2016. godine u Sarajevu donijelo sljedeću
F E T V U
Hidžab, odnosno mahrama koju nose muslimanke, jeste vjerska obaveza i odjevna praksa muslimanke propisana osnovnim izvorima islama, Kur'anom i Sunnetom te idžmaom. Svevišnji Allah, dž.š., u Kur'anu kaže:
O Vjerovjesniče, reci ženama svojim i kćerima svojim i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se... (El-Ahzab, 59);
A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje... (En-Nur, 31).
Znameniti komentator Kur'ana Ibn Abbas, r.a., protumačio je da se riječi osim onoga što je ionako spoljašnje odnose na lice i šake.
Na obaveznost hidžaba ukazuje i hadis Božijeg Poslanika, a.s., koga je zabilježio Ebu Davud u svom Sunenu od Aiše, r.a., u kome se navodi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao Esmi, kćeri Ebu Bekrovoj: „Esma, kada žensko postane punoljetno, nije dozvoljeno da joj se vidi išta drugo osim ovoga i ovoga, pokazavši na lice i šake.“
Općepoznato je da su muslimanke u vrijeme Poslanika, a.s., i kasnijih generacija, slijedeći spomenutu kur'ansku naredbu i Poslanikovu, a.s., uputu, nosile hidžab.
U fikhskim djelima se spominje idžma' – jednoglasnost uleme o obaveznosti hidžaba za ženu muslimanku.
U užem značenju pojam hidžab se koristi kao sinonim za pokrivanje glave mahramom, a u širem smislu kao poseban stil odijevanja koji je u skladu s islamskim normama. U odnosu na međunarodne kodifikacije ljudskih prava hidžab spada u domen ispovijedanja vjere.
Prema tumačenju naše (hanefijske) pravne škole te većine ostalih pravnih škola i samostalnih mudžtehida, hidžab u širem smislu podrazumijeva pokrivanje cijelog tijela izuzev lica i šaka. Pokrivanje lica (nikab, burka, feredža) ne spada u vjerske obaveze muslimanke.
Hidžab, odnosno mahrama u islamskoj tradiciji, ne tretira se kao poseban vjerski simbol i obilježje, kao što to nisu ni ostali odjevni predmeti kojima se pokrivaju drugi dijelovi ljudskog tijela a koji, također, čine sastavni dio odjevne prakse muslimanke, te stoga ne mogu biti obuhvaćeni zakonskom odredbom o zabrani isticanja vjerskih simbola i obilježja u pravosudnim institucijama.
Podržavajući načelno zakonsku odredbu o zabrani isticanja vjerskih simbola i obilježja u pravosudnim institucijama, kao i princip odvojenosti vjerskih institucija i države, te uzimajući u obzir činjenicu da mahrama koju nose muslimanke ne predstavlja simbol i obilježje islama, Vijeće muftija smatra da bi zabrana nošenja mahrame ženama muslimankama u pravosudnim i drugim institucijama predstavljala flagrantan oblik diskriminacije i kršenje njihovih vjerskih i ljudskih prava.
Uzimajući u obzir činjenicu da Kur'an na više mjesta izričito naređuje da se prilikom suđenja i svjedočenja primjenjuje princip istine i pravde, makar to bilo i protiv bližnje rodbine, jasno je da nema mjesta bojazni da bi nošenje mahrame, kao manifestacije prava na slobodu vjere, moglo uzrokovati vjerski motiviranu pristrasnost. Nekorektno je i nepravedno pripisivati nekome pristrasnost na osnovu Ustavom i zakonom zagarantiranog manifestiranja prava na slobodu vjere.
Husein-ef. Kavazović
Reisu-l-ulema
Vjerovanje
Pitanje
Moja prijateljica hoće da pređe na Islam pa me zanima ako možete da mi objasnite kako ide sav taj proces postepeno i da li je potrebno da ona mijenja svoje ime ili ga može zadržati?
Odgovor:
Esselamu alejkum!
Procedura je jednostavna. Ko želi da primi islam treba da se upozna s njegovim učenjem, vjerovanjem i obredima i prihvati ga dragovoljno. Izgovorom šehadeta (svjedočenja da je samo Allah Bog i da je Muhammed a.s. Njegov Poslanik, ili čak i samim klanjanjem namaza osoba postaje muslimanom. Lijepo je da se registrira u mjesnom džematu i medžlisu Islamske zajednice kao član. Nije nužno mijenjati dotadašnje ime, osim ako sadrži neko značenje koje je oprečno učenju islama. To je stvar izbora same osobe.
Pitanje
Interesuje me da li osoba druge vjere koja prelazi na Islam mora to da uradi u džamiji ili pred svjedocima ili postoji neka ceremonija?
Odgovor:
Esselamu alejkum!
Nije neophodno da se primanje islama obavi javno u džamiji ukoliko to primalac ne želi, ali je poželjno kako bi se drugi muslimani obavijestili o tom činu. Prema tome, trebate kontaktirati najbližeg imama, odnosno medžlis Islamske zajednice i upoznati se sa procedurom primanja islama.
Pitanje:
Esselamu alejkum!
Ja sam trenutno pripadnik katoličke crkve, pa me zanima koje bi sve obrede morao proći da postanem pripadnik islamske zajednice?
Odgovor:
Esselamu alejkum!
Poštovani,
Prije odluke o prihvatanju islama potrebno je da se upoznate s njegovim osnovnim učenjima i temeljnim načelima. Nakon toga, ukoliko se odlučite da izvršite svoju nakanu, dovoljno je da iskreno izgovorite riječi kojima se potvrđuje osnovni kredo islama: šehadet - svjedočenje jezikom i potvrda srcem da nema drugog boga sem Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik. Uz to treba potvrditi i sve imanske šarte (osnovna načela vjere). Poslije toga, možete obavijestiti druge o svojoj odluci. Sve ovo možete učiniti i pred lokalnim imamom, ukoliko to želite, čime se drugi muslimani upoznaju s Vašom odlukom. Potrebno je prije tog čina okupati se. Procedura je u biti jednostavna.
Pitanje
Selam.
Osoba je primila Islam i iskreno pita ima li smetnje da svoje ime koje nema loše značenje zadrži i u Islamu?
Odgovor
Esselamu alejkum!
Nema smetnje da se zadrži ime koje nema ružno značenje nakon primanja islama. Ni ashabi nisu mijenjali svoja ranija imena nakon primanja islama osim ako je neko ime imalo ružno značenje.
Pitanje:
Selam alejkum!
Već duže vrijeme osjećam u srcu da sam musliman ali sam iz kršćanske porodice i odgajan sam u duhu kršćanstva. Kako i kome da se obratim kako bih i zvanično primio islam i bio dio njega jer mi srce nalaže da primim islam.
Odgovor:
Esselamu alejkum!
Poštovani,
Procedura primanja islama je jednostavna. Sastoji se od srčanog prihvatanja i jezičkog potvrđivanja šehadeta - svjedoćenja da je samo Allah Bog i da je Muhammed a.s. Allahov Poslanik. Naravno, podrazumijeva se da osoba prihvata sve ono što šehadet pretpostavlja, a to su islamski doktrinarni, obredni, pravni, moralni i dr. sistemi i učenja. Obratite se najbližem imamu u džamiji ili glavnom imamu u lokalnom medžlisu Islamske zajednice i oni će Vas uputiti na dalju proceduru. Želimo Vam uspjeh i spas na oba svijeta.
Pitanje
Eselamu alejkum!
Ja sam muslimanka i imam prijatelja ateistu koji ima iskrenu želju da predje na islam. Puno smo pričali o prelasku na islam a i on je pročitao na internetu i knjigama te je donio odluku. On se odlučio, da pređe na islam i proučio je šehadet u mom prisustvu, a nauči svaki dan više i više o vjeri, Muhamedu s.a.v.s. i Allahu dž. š., čita i Kur'an jer želi saznati više o vjeri.
Danas sam razgovarala sa prijateljom muslimanom a on mi je rekao da to što je učinio moj prijatelj nije bilo dovoljno. Rekao je, da npr. mora da promjeni ime. Moj otac je rekao da on ne može biti musliman jer se nije rodio u islamskoj porodici, da li je to istina.
Molimo vas da nam date odgovor i upute šta moj prijatelj treba da radi da bi postao pravi musliman i da li je po islamu potrebno da promjeni ime i da li još nešto treba da radi.
Unaprijed hvala!
Odgovor
Osoba koja izgovori šehadet s iskrenom namjerom i vjerovanjem u smisao šehadeta postaje muslimanom. Primanjem islama prihvataju se prava i obaveze koje iz te činjenice proističu. Postaje se dijelom muslimanske zajednice. Islam prije svega znači predanost Uzvišenom Bogu koja se dokazuje i potvrđuje izvršavanjem islamskih dužnosti, poput namaza, zekata, posta, hadždža itd. Nije neophodno da osoba koja želi primiti islam promijeni svoje ime. Može zadržati svoje ime ukoliko to želi. Da bi neko bio musliman, također, nije uvjet da su mu roditelji muslimani. Pa prvi muslimani koji su primili islam u Mekki svi potiču iz nemuslimanskih porodica.
Ukoliko Vaš prijetelj želi formalizirati svoje primanje islama pred muslimanskom zajednicom, može to učiniti izgovaranjem šehadeta pred imamom i učlanjenjem u neki od naših džemata.
Pitanje
Selamun alejkum!
Moje pitanje je jednostavno, ja sam pravoslavac koji želi da se konvertuje u islam, oženjen sam ženom koja je nemuslimanka, ali je hrišćanka. Zanima me stav po ovom pitanju, pošto je dozvoljeno po islamu da se muškarac oženi s hrišćankom, ali sam na nekim mjestima našao mišljenja da u zemljama koje su nemuslimanske je zabranjeno biti oženjen nemuslimankom. Dakle, da li ima problema pošto sam već oženjen sa hrišćankom a živim u nemuslimanskoj državi da se nesmetano konvertujem u islam a da ostanem u braku?
A drugo da li je potrebno da idem na neke časove prije konvertiranja. S obzirom da sam student arapskog jezika i književnosti, 4. godina, tako da sam vrlo upoznat sa materijom, mnogo toga sam iščitao i saznao. I ako možete da mi pomognete kako ide proces kada odem u svoj lokalni mesdžid kako da se postavim i šta kome da kažem?
Hvala unaprijed!
Odgovor
Nema smetnje ni problema da ostanete u braku sa suprugom hrišćankom i nakon što konvertirate u islam. Nije neophodno da idete na neke posebne časove prije tog čina. Dovoljno je da upoznate osnovne doktrine i propise vjere i da ih prihvatite iz uvjerenja. Što se tiče drugog dijela Vašeg pitanja, saopćite Vašu želju imamu, izgovorite pred njim šehadet i potvrdite da vjerujete u osnovne doktrine islama, naučite kako se klanja namaz i time postajete musliman. Nije potrebna nikakva posebna ceremonija. Štaviše, primjerenije je da to prođe dostojanstveno u diskreciji. Najvažnije je da Vi iskreno iz ubjeđenja prihvatate islam kao svoju vjeru. Imam mesdžida ili džamije u kojoj namjeravate ozvaničiti vašu odluku može o tom činu obavijestiti glavnog imama medžlisa i muftiju. Procedura je krajnje jednostavna i lagana.
(Na pitanja odgovorio: Dr Enes Ljevaković, fetve-i emin Vijeća muftija Islamske zajednice)
Dijete čiji je otac ili majka musliman smatra se muslimanom po svom porijeklu. Prema tome i Vi se smatrate muslimanom bez obzira na taj tajni, nedolični postupak Vaše bake po majci. On nema nikakvo vjersko značenje ni posljedice sa stanovišta islama. Dakle, nastavite sa primjenom islamskih propisa, posebno namaza (pet je obaveznih dnevnih namaza: uz sabah i akšam, obaveza je klanjati podne ikindiju i jaciju), zatim posta, zekjata (ako ste obavezni), hadža, kurbana (ako ispunjavate uvjete obaveznosti), itd. Učlanite se u Islamsku zajednicu i budite čestit musliman i čovjek.
(Na pitanje odgovorio: Dr Enes Ljevaković, fetve-i emin Vijeća muftija Islamske zajednice)
Sve što spomenuti misionar kazuje obične su laži i propaganda s ciljem da se muslimani odvrate od Allahove vjere pa da i oni krenu putem iskrivljivanja istina vjere, kao što su to učinili sljedbenici ranijih Poslanika a.s. Taj ekstremist je poznat islamskoj ulemi, potpuno je razotkriven i razobličen i niko mu ne vjeruje. Ni on sam ne vjeruje u ono što govori. Ne zavređuje da se o njemu govori i raspravlja. Kur'an naglašava da će nevjernici neprestano pokušavati da odvrate muslimane od njihove vjere i to se obistinjuje u svim povijesnim razdobljima. Nijedan učen musliman nije niti će preći na kršćanstvo ili bilo koju drugu religiju. To može učiniti samo neznalica.
(Na pitanja odgovario: Dr Enes Ljevaković, fetva-i emin Vijeća muftija Islamske zajednice)
Namaz
Ukoliko nemate uslova da obavite namaz u njegovu vremenu onda ste dužni obaviti ga prvom prilikom kada budete u mogućnosti. To znači da istekom vremena sa vas nije spala obaveza obavljanja namaza nego je ona samo prolongirana. Obavljanje namaza nakon isteka namaskog vremena naziva se naklanjavanje (kada'). U tom slučaju prvo se klanja propušteni namaz (u vašem slučaju podne namaz) pa tek onda redovni namaz (tj. u vašem slučaju ikindija namaz) Napominjemo da ne treba olahko propuštati obavljanje namaza u njegovu vremenu jer naklanjavanje je izuzetak i ne treba da to postane stalna praksa.
(Na pitanje odgovorio: Dr Enes Ljevaković, fetve-i emin Vijeća muftija Islamske zajednice)
Što se tiče namaza, sunnetom je određeno šta se uči u svakom dijelu namaza i toga se treba držati, bez inoviranja nekih novih dova u samom namazu. Isto je i s dovama na bosanskom jeziku. Za sve spomenuto ima prostora mimo namaza, i za nove dove i za dove na bosanskom jeziku. Namaz je specifičan obred, u njemu je sve regulisano propisma i tu se treba držati propisanog. Šta se uči na kojem rekatu i dijelu namaza, možete naći u našim ilmihalima.
(Na pitanje odgovorio: Dr Enes Ljevaković, fetve-i emin Vijeća muftija Islamske zajednice)
Ostali propisi
Evropsko vijeće za fetve i istraživanje je donijelo fetvu o ukopu muslimana u nemuslimansko mezarje i u njoj se između ostalog kaže: „Postoje utvrđeni šerijatski propisi koji se odnose na muslimana kad umre, kao što je gasuljenje, umotavanje u ćefine i klanjanje dženaze. Jedan od tih propisa jeste i ukopavanje muslimana u muslimansko mezarje pri čemu su mezari okrenuti u pravcu kible i jasno obilježeni... U nužnoj potrebi dozvoljeno je ukopati muslimana i u nemuslimansko mezarje, međutim udaljenost muslimanskog mezarja od doma umrlog nije opravdanje da se ukopa u nemuslimansko mezarje.“ Mišljenja smo da u spomenutom slučaju ne postoji nužna potreba.
Islamska zajednica polazi od činjenice da je ukop osobe u određeno groblje odraz životnog svjetonazora te osobe. Naime, kod vjerskih zajednica osnovni je princip da se pripadnici svake vjerske skupine ukopavaju u vlastito groblje. Na taj način se omogućava nesmetano obavljanje svih vjerskih obreda i adekvatno obilježavanje mezarja svakog pojedinca.
Naravno, vaš džematlija ima pravo da izabere groblje u koje želi biti ukopan ali tada treba prihvatiti i posljedice svoga izbora.
(Na pitanje odgovorio: Dr Enes Ljevaković, fetve-i emin Vijeća muftija Islamske zajednice)
Spomenute i slične izjave, poštapalice, šale....često odražavaju potcjenjivački mentalitet, ismijavanje i omalovažavanje drugih pa i cijelih kolektiviteta. Međutim, katkada je riječ o običnoj, bezazlenoj šali, pa je teško u konkretnom slučaju razlučiti da li je riječ o prvom ili drugom slučaju. Djela se prema namjerama vrednuju. U svakom slučaju, bolje je kloniti se takvih "šala".
(Na pitanje odgovorio: Dr Enes Ljevaković, fetve-i emin Vijeća muftija Islamske zajednice)